Sarajevski sastav „Zabranjeno pušenje” održaće 29. novembra koncert u Velikoj sali SKC-a. Koncert je najavljen kao promocija aktuelnog albuma „Hodi da ti čiko nešto da”, ali Sejo Sekson najavljuje nešto drugačiju koncepciju - stare stvari za Dan Republike.
Svakako smo hteli da napravimo beogradski koncert u novembru, pa se ispostavilo da je taj termin slobodan. Taj datum ima izvjesnu simboliku za nas eks-jugoviće, a „Zabranjeno pušenje" ima pjesmu „Dan republike", pa se sve to sklopilo u jednu lijepu priču. Željeli bismo da ovim koncertom napravimo klimu kakvu smo imali nekad za taj praznik, koji nije ni crkveni ni nacionalistički, već baš praznik raje - objašnjava Sejo Sekson, frontmen „Zabranjenog pušenja" za 24 sata.
Kako će izgledati koncert?
- Biće prilično dug, sigurno duži od dva i po sata. Mi inače sviramo te maratonske koncerte, a iza nas se nakupilo već osam studijskih albuma, tako da ima dosta materijala. Gostiju neće biti pošto želimo da otprašimo što više naših pjesama. Pošto je ovo jubilej, veliki dio koncerta posvetićemo starom repertoaru, a tek jedan dio novim stvarima, kaže Sejo Sekson.
Znači neće biti posebnog akcenta na aktuelnom albumu „Hodi da ti čiko nešto da"?
- Sviraćemo neke pjesme koje su od izlaska uspjele da uđu ljudima u glave, kao što su „Dobro dvorište" i druge. Ali, ja nikad nemam unaprijed napisan program koncerta, već ga iz neke direktne komunikacije prilagodim publici. Koncert radim „iz rukava", na licu mjesta i tako već 10 godina. Opušteno i pošteno, što vi kažete.
Kako zvuči „Zabranjeno pušenje" u novoj varijanti?
- Nikad nisam insistirao na tome da novi ljudi u bendu skidaju stare aranžmane ili ulaze u već postavljen kalup. Očekujem da oni shvate priču „Zabranjenog pušenja", ali je iznesu na svoj način. Naravno, stil je, što se tiče mojih tekstova i vokala, ostao isti, a novi elementi došli su s drugim članovima. Novoj publici se to sviđa, a nama je još uvek užitak da se muzikom bavimo na taj način.
Koju publiku očekujete na koncertu?
- Prema iskustvima s ranijih koncerata, zanimljivo mi je to da nas dosta mlade raje sluša. Uvijek sam mislio da je za njih „Pušenje" nečitko štivo, pošto nisu proživeli ono o čemu pjevamo. Nisam nezadovoljan ni odazivom starije publike, ali čini mi se da njih manje ima. Mada, mislim da su razlozi isključivo praktični, pošto i kod sebe primećujem da sam zbog porodičnih obaveza počeo manje da posjećujem koncerte.
Da li će vam se možda priključiti Nele Karajlić i njegova ekipa „Pušenja"?
- Uvijek ih pozovemo kad nastupamo u Beogradu, ali, pošto oni dosta putuju, mislim da tada neće biti tu. Mi muzičari se inače rijetko srećemo, osim po nekim festivalima.
Novi album se zove „Hodi da ti čiko nešto da“. Ne zvuči li to pomalo čudno?
- Prije 20 godina ovo pitanje mi niko ne bi postavljao jer je u to vrijeme bilo potpuno normalno da neki čiko nekom djetetu da bombonu, čokoladu, pomazi ga po glavi... Danas je situacija potpuno drugačija. Ljudi nikome ne vjeruju, puni su podozrenja i nepovjerenja. I u dobrom dijelu vide zadnju namjeru. Niko ne vjeruje da neko nešto želi da da od srca ne tražeći ništa za uzvrat. Eto, to ja ta simbolika. Otud naziv albuma „Hodi da ti čiko nešto da“.
Kako će izgledati koncert?
