Slavko Simić, dugogodišnji član Jugoslovenskog dramskog pozorišta, preminuo je u utorak, 20. novembra u 83. godini, poslije teške bolesti, saopštio je JDP.
Simić je rođen 21. jula 1924. Debitovao je 1953. na sceni novosadskog SNP-a kad je njegov umjetnički potencijal prepoznao Velibor Gligorić, tadašnji upravnik JDP-a, koji je volio da kaže da je Simić njegov izum.

Brat jednako slavnog glumca Nikole Simića član Jugoslovenskog dramskog pozorišta postao je 1954. godine, poslije angažmana u Srpskom narodnom pozorištu u Novom Sadu. Odigao je brojne upečatljive uloge, kako u delima domaćih i stranih klasika, tako i u savremenim dramama.
Bio je Luda u „Kralju Liru", Lihvar u „Krotkoj" po Dostojevskom, Piter u „Zoološkoj priči", Tihon u „Zlim dusima", Haim u „Prokletoj avliji", Ujka Blagoje u Nušićevom „Dr", Manojlo u „Protekciji", Major Rajko u monodrami „Tren Isakovića", Stjepan u Gogoljevoj „Ženidbi", Otac u „Stenici" Majakovskog, Prvi grobar u „Hamletu", Ljekar u Joneskovom „Kralj umire", Krizal u Molijerovim „Učenim ženama", Starac u Krležinom „Vučjaku".

Igrao je u filmovima „Pod istim nebom" (1964), „ Bekstva" (1968), „Višnja na Tašmajdanu"(1968), „Hitler iz našeg sokaka" (1975), „Hajdučka vremena"(1977), „Paviljon" (1978) i „Tri letnja dana" (1997), koji je snimio kao penzioner.
Dobitnik je niza nagrada, a bavio se i publicistikom i ostavio vrijedne zapise o Dobrici Milutinoviću, objavio je svoje razgovore sa Ivom Andrićem i tekstove o upravnicima JDP-a.
JDP je saopštio da će Simić biti sahranjen u krugu porodice.