![]() |
Na snimanje u Sarajevu praktično ste uskočili direktno sa premijere francuskog filma...
Rastko Janković: Da, reč je o filmu “Sledeći” (“Au suivant”) rediteljke Zane Biras, a u produkciji Luka Besona. Njegova premijera je bila 6. jula u Parizu, a njoj je prethodilo dvanaestak pretpremijera, gde su se protagonisti i celokupna ekipa filma, predstavljali publici i novinarima. U tom ostvarenju sam tumačio Emila, koji je sušta suprotnost Filipu, koga igram u sarajevskom filmu. Zadovoljan sam i nadam se da će i publika u Beogradu uskoro biti u prilici da vidi oba ostvarenja.
Pošto odlično govorite francuski i engleski, na kom jeziku vam je lakše da glumite?
Rastko Janković: Rođen sam u Parizu i tamo sam završio školu, ali u Beogradu sam studirao glumu. Često mi postavljaju pitanje na kom jeziku mi je lakše da glumim, a pošto su mi oba maternja, moj odgovor je jednostavan – na maternjem.
![]() |
Rastko Janković: Ne nikako, upravo sam ovih dana u studiju i radim na pesmi koja će biti iznenađenje, bar kada sam ja u pitanju. Sa prijateljima pripremam numeru za “Radijski festival”.
Kada ćete spojiti svoje dve velike ljubavi – muziku i film i zaigrati u nekom dobrom mjuziklu?
Rastko Janković: Što se mjuzikla tiče, ne znam, ali u julu, nakon premijere filma “Sledeći”, izašao je CD sa muzikom iz istoimenog ostvarenja, na kome je i pesma koju smo pisali Zoran Antonijević i ja pod nazivom “Đige Đige”. Izuzetno mi je drago i zaista mi je čast da sam se našao među muzičkim izdanjima u Francuskoj, jer su to za sada jedino uspeli Goran Bregović i “Zabranjeno pušenje”.
![]() |
Rastko Janković: Iskustvo me je naučilo da o novim projektima ne govorim dok se ne realizuju.
Kako reagujete kada o sebi pročitate ono što nije istina?
Rastko Janković: Odavno je postalo pravilo da o mom privatnom životu pričaju drugi. Imam utisak da svako piše i objavljuje šta hoće. Razumem da se sentimentalnim pričicama iz života javnih ličnosti diže tiraž i pravi lični marketing, ali ne razumem zbog čega vaše kolege pre nego objave neku vest – bombu o meni, ne okrenu moj broj i provere da li je to tačno. Тo još niko nije uradio, a ja nemam ni vremena, ni volje, da se bavim demantima. Uostalom, to je sasvim besmisleno. Vodim jedan normalan život, družim se sa prijateljima, bavim se svojim poslom, a kada sam u Beogradu, tačnije u Zemunu, slobodno vreme provodim sa mojim psom - Leom.