![]() |
Mio: Kao da sam prvi put u životu video aerodrom i avion! Ne znam šta mi je... Valjda se to svima dešava kad im odjednom lepo krene. A meni je krenulo toliko dobro da bolje ne može biti. Izgradio sam pevačko ime u krugovima u kojima se krećem. Kakvo – takvo, ali moje! Čak su ljudi počeli da me prepoznasju na ulici. Presrećan sam zbog toga što sam se našao u esteradnoj mašineriji... Pa nema veze i ako avion ne potrefim!
Mio je počeo da peva već u desetoj godini. U šesnaestoj je napravio svoj prvi bend. Ubrzo je za veče zarađivao tri plate svoje majke. Sumnjičavi roditelji su hteli da ga, zbog silnih para koje je donosio, izbace iz kuće! Nisu mogli da veruju da ih je njihov sin pošteno zaradio...
Mio: Na nagovor roditelja, prijavio sam se na “Venovu” audiciju u Sarajevu. Na toj audiciji se prvi put javno pojavila i Indira Radić. Sećam se njene bele haljinice sa crvenim cvetovima... Ušao sam u finale kao najmlađi učesnik. I dok je Indira posle toga došla u Beograd i nastavila, ja sam ostao u Bosni. Došao je rat. Umesto da napredujem, kao i sve, stagnirao sam.
![]() |
Mio: San mi je da radim najbolje što mogu i da stignem što dalje. Radiću najbolje što mogu, a poslednju reč imaće publika! – zaključuje mladi pevač.