Zoran Brankovic

Makedonci vole naš folklor

Etno muzičar Zoran Branković rođen je 27. avgusta 1951. godine u Čačku. Iako je zavšio višu mašinsku školu, oduvek mu je velika ljubav bila muzika. U rodnom gradu je osnovao više rok sastava među kojima su: “Dečaci sa Morave”, “Vatra”, “Krvna grupa”. Dosta godina je proveo i u popularnim grupama: “Ođila” i “Novi spomenari”, da bi se 2005. godine osamostalio.

Do sada ste objavili dva CD-a. O kakvoj muzici je reč i koliko ste vremena utrošili prikupljajući građu za taj materijal?

Zoran Branković: “Brankovići” su moje treće samostalno muzičko izdanje. Prvi samostalni album bio je pop muzički projekat, a poslednja dva, “S kolena na koleno” i nedavno objavljeni disk “Brankovići” su, zapravo, izraz mog viđenja tradicionalne narodne muzike. Oba etno diska koje sam uradio u poslednje tri godine su definitivno drugačija kako od izvornih pesama koje su mi, uglavnom, bile osnov, tako i od dela istog pravca koje se danas mogu čuti u Srbiji. Razlog je verovatno što sam gitarista koji se vrlo dugo bavio rok muzikom. Zato muziku najviše i predstavljam kroz gitaru, ritam i glas.

Vaš drugi projekat obogaćen je slikama vaših predaka. Namerno, slučajno ili…?

Zoran Branković: Razlog što sam se uopšte uputio u etno vode bila je neobično jaka želja da se, na sebi svojstven način, znači kroz muziku, odužim precima. S obzirom da mi je majka sa Kosmeta, prvi etno CD “S kolena na koleno” sačinjen je od pesama uz koje je moja majka odrasla. Drugi album “Brankovići” posvećen je precima, po ocu. Odatle i njihove originalne fotografije na omotima. Delovalo mi je potpuno prirodno da se slike onih, zbog kojih sam se upustio u izazove etno muzike, nađu na omotu.

Glavni vokal na vašem albumu je Biljana Petković. Ima glas na kome joj mogu pozavideti mnogi popularni pevači. Kako ste uspostavili saradnju sa njom?

Zoran Branković: Na prvom albumu dominantan je bio ženski vokal koji je tipičan za kosmetski muzički izraz. Za drugi, obzirom da je u pitanju izvorna narodna, ali ipak muzika koja se u prošlom veku pevala po gradovima, odlučio sam se za vokal koji taj izraz može da prezentuje najkvalitetnije. Biljana Petković se odavno bavi izvornom narodnom muzikom, ali sam se odlučio da njen glas za album “Brankovići” postavim potpuno drugačije od njenog ranijeg pristupa. Mozda zvuči neskromno, ali verujem da je upravo to učinilo da ženski vokal na ovom CD na momente zvuči bukvalno nestvarno.

Tek pre nekoliko godina etno muzika je doživela procvat kod nas. Da li je i u kojoj meri slušalačka publika edukovana za takav muzički žanr, ili je to nešto sa čime se svako od nas rađa?

Zoran Branković: Nisam uopšte uveren da je bilo kome konzumentu, bilo koje vrste umetnosti, potrebna edukacija. Jednostavno, svako umetnički izraz doživi na svoj, jedinstven način, tražeći sopstvenu “kopču” sa onim što mu se prezentuje. Etno muzika ima još jedan razlog zašto je narod posebno voli. Jer, nema osobe koja ne poznaje bar jednu izvornu narodnu pesmu, za koje ga vežu nekakve uspomene. Nedavno sam održao promotivni koncert u beogradskom “Etnografskom muzeju” i bio potpuno iznenađen brojem ljudi koji su došli da ga čuju. Fasciniran sam bio i činjenicom da i kada neke pesme nisu znali prihvatali su ritam, koji je definitivno ono sa čime se, kako Vi kažete, rađamo.

Koliko sluha imaju naše diskografske kuće za muziku koju vi propagirate?

Zoran Branković: Moja iskustva sa prijemom ovakvih projekata u diskografskim kućama u Srbiji su krajnje pozitivna. Prvi etno album objavljen je kao izdanje “HI FI centra” u vrlo kratkom roku od momenta kada sam vlasnicima na gitari odsvirao “kostur” albuma. Slično je bilo sa drugima. Naravno, to nije posebno komercijalno, pa se ne može očekivati da nas izdavači tetiraju kao zvezde.

Može li se živeti od ovakve vrste muzike kod nas?

Zoran Branković: Ne može, naravno. Međutim, moja sreća je što su mi interesovanja mnogo šira. Imam, svoju firmu, u okviru koje se bavim i izdavačkom delatnošću. Prvi projekat mi je nedavno objavljen muzički disk “Muzika Beograda”, a na kojoj se nalaze sve pesme o Beogradu. Vrlo sam ponosan na to izdanje, koje kroz kompozicije, koje su na njemu, govori koliko su zapravo muzičari, pa i ja sam njima, voleli ovaj grad. Verujem da će ovaj CD biti i dobar reprezentativan suvenir strancima koji će, nadam se, u sve većem broju dolaziti ovde.

Sve je više izvođača prave etno muzike. Koga bi vi posebno izdvojili i da li ste imali neki uzor?

Zoran Branković: Ne slažem se da je sve više etno izvođača. Jer, danas se taj pravac naziva etno, a pre deset ili pedeset godina to je bila narodna muzika. I, svako vreme imalo je svoje “bisere” i “zvezde”. Možda deluje da su današnji muzičari u svom izrazu drugačiji, za šta je, po mom mišljenju, ponajviše od uticaja tehnologija i globalizacija. I ja sam, bez obzira što spadam u one koje vole muzički minimalizam, očaran muzikom Brazila, Kube, Španije, Portugala. I to, sigurno, utiče i na muziku koju stvaram. Ono što mi se posebno dopada na današnjoj tzv. etno muzičkoj sceni je to da bez obzira što ima puno izvođača, definitivno, svako ima neki svoj put i svoje viđenje istog izvora.

Za mesec dana objavićete novi CD. Šta će se sve naći na njemu?

Zoran Branković: Moj novi album, pod nazivom “Trojanac” već oktobra biće u prodaji. Ovoga puta odlučio sam se da učinim nešto potpuno novo. U pitanju je autorska muzika, sa motivima našeg folklora. Bez obzira što su u pitanju instrumentali, “Trojanac” je, zapravo, jedna prava ljubavna priča. Kraj je, naravno, kao u bajkama – svadba, posle koje će oni dugo živeti srećno.

Planirate li uskoro neki koncert, kako kod nas, tako i u inostranstvu?

Zoran Branković: U poslednje vreme imao sam nekoliko poziva iz Grčke, Rumunije i Makedonije. Neverovatno je koliko Makedonci, koji su čuveni po svom muzičkom izrazu, vole srpski folklor. Odlučio sam da sačekam izlazak “Trojanca” i da tek nakon toga krenem u ozbiljnije predstavljanje svega što sam poslednjih godina uradio. Kada je u pitanju Beograd, veći koncert planiram na proleće.

Da li ćete snimiti možda neki video spot?

Zoran Branković: Nisam, do sada, bio posebno zainteresovan za izradu spota. Međutim, na nagovor prijatelja nedavno sam ušao i u tu priču, pa verujem da će slušaoci moje muzike uskoro imati prilike da vide vrlo interesantan spot.


Dijana Maksimović
NEXT:

Romski Oskar
Đurišićka dobila prvi "Oskar" u karijeri

Sanja & Balkanika Sanja & Balkanika
Balkan koncept u Centru ‘Sava’
Esma Redzepova Esma Redzepova
Pesma je moj život
Dragomir Milenkovic Dragomir Milenkovic
Predeo slikan zvukom
Dragacevski sabor trubaca Dragacevski sabor trubaca
Svi putevi vode u Guču
Dragacevski sabor trubaca Dragacevski sabor trubaca
44. trubačka manifestacija u Guči
Boban Markovic Boban Markovic
U Ljubljani, tačno u ponoć
Louis Louis
Italijani ga šalju na takmičenje
Boban Markovic Boban Markovic
Otac i sin u pohod na ceo svet
Etno umetnost Etno umetnost
Festival etnološkog filma
Stari obicaji Stari obicaji
Bračne muke i zadaci
Dragacevski sabor trubaca Dragacevski sabor trubaca
Nadmetanje najboljih
Ognjen i prijatelji Ognjen i prijatelji
Bunt, vapaj i radost življenja
Bilja Krstic Bilja Krstic
Snovi iz rimskog Koloseuma
Vlatko Stefanovski Vlatko Stefanovski
Od etno muzike nazad ka rokenrolu
Boban Markovic Boban Markovic
Balkanska truba osvaja svet
Pavle Aksentijevic Pavle Aksentijevic
Jednostavnost i lepota pojanja
Koncerti Koncerti
Putovanje kroz jevrejsku muziku
Bilja Krstic Bilja Krstic
Spontanost žive etno svirke
Koncerti Koncerti
Romska muzika u savremenom ruhu
Sanja & Balkanika Sanja & Balkanika
Reportaže obojene etno zvukom
Milomir Miljanic Milomir Miljanic
I rokeri vole gusle
Madam Piano Madam Piano
Etno u srcu
Braca Teofilovici Braca Teofilovici
Pesmom i dalje stražare
Boban Markovic Boban Markovic
Vreme etno muzika
Slobodan Trkulja & Balkanopolis Slobodan Trkulja & Balkanopolis
Svet se okrenuo u mom pravcu
Slobodan Trkulja & Balkanopolis Slobodan Trkulja & Balkanopolis
Rođen za muziku
Stari obicaji Stari obicaji
Doba nevinosti
Koncerti Koncerti
Višeglasje Balkana
Narodna verovanja Narodna verovanja
Žene - veštice ili vile