![]() |
U filmu “Pogled sa Ajfelovog tornja” tumačite kompleksnu ulogu…
Marija Vicković: Da, to ostvarenje nije običan ljubić, već melodrama, tačnije ljubavna priča sa stavom. Govori o mladoj devojci, na koju se, poslednjih deset godina sve ružno što se dešavalo u našoj zemlji, reflektovalo kako na njenom privatnom, tako i na poslovnom planu. Film se dopao publici u Herceg Novom. Naravno, ni kritika nije ostala ravnodušna, a to je najvažnije.
U “Krojačevoj tajni” ste ostvarili ulogu fatalne žene. Da li ste imali problema sa kreiranjem takvog lika?
Marija Vicković: Nije bilo lako. Tumačim Lepoticu, koja sa sobom nosi bol i tragediju i zbog toga pokušava da se domogne nečeg važnog na beskompromisan način. Sve što čini, radi hladne glave i proračunato, pri tome iskorišćavajući dobru stranu krojačeve prirode.
Smatrate li da je za uspešnu ženu potrebno da bude pomalo fam fatal?
Marija Vicković: Istorija je pokazala da su sve fatalne žene bile mistične i pomalo opasne. Smatram da fatalnost ne izbija iz nečeg što one pokušavaju da budu, već je to Bogom dato.
![]() |
Marija Vicković: Većina ljudi mi postavlja isto pitanje. Zar sam zaista toliko gadna!? Žao mi je ako me gledaoci upamte samo po toj roli, ali ja sam morala tako da je odigram. Jednostavno, ona je žena koja svim sredstvima brani poljuljani brak. Muža doživljava kao dragoceno vlasništvo i ne libi se da se uhvati u koštac sa suparnicom. Uloga je veoma zahvalna, jer mogu da glumim osobu drastično različitu od mene privatno. Lično, mislim da ne bih u privatnom životu bila toliko posesivna osoba.
Kada bi vam se pružila šansa da na početku glumačke karijere, koja je uspešno krenula, sve ostavite zarad usavršavanja glumačkog zanata u inostranstvu, kako bi postupili?
Marija Vicković: Ne bih se ni časa premišljala i svakako bih se opredelila za inostranstvo. Ovde smo učili po Stanislavskom, a na primer u Njujorku uvažavaju školu Lija Strazberga. Iako mi je prvi sistem glume bliži i potpuniji, ne bih imala ništa protiv da se upoznam i sa onim, drugačijim. Naravno, ne samo u Njujorku, već dobra škola glume postoji i u Londonu. Jedino treba skupiti dovoljno para pa krenuti na usavršavanje.
![]() |
Marija Vicković: Nisam, čak sam prestala i da kuvam. Naime, moj mlađi brat Mirko je prošle godine boravio izvesno vreme kod mene u Beogradu. Zbog njega sam počela da se zanimam za kuhinju, ali kada je on otišao, interesovanje je splasnulo.
Gde ste proveli leto?
Marija Vicković: Najvećim delom na crnogorskom primorju. Inače, išla sam i na Motovunski festival u Istri, obišla i Rovinj i super se provela. Sigurna sam da ću i sledeće godine letovati u ovom istarskom gradiću, koji me je osvojio na prvi pogled.
Nedavno ste postali ponosna vlasnica ljubičastog četvorotočkaša…
Marija Vicković: Jesam, kupila sam “polo”. Iako nešto nisam baš preferirala ljubičastu boju, od kako sam kupila takav auto, ta boja mi je omiljena. Volela bih da njime obiđem i sestru Milicu, koja studira na Muzičkoj akademiji u Kelnu. Jedino ne znam kada će to biti. Inače, vozačku dozvolu sam dobila tek iz trećeg pokušaja, što ne znači da sam padala iz neznanja, već me je komisija obarala zbog prebrze vožnje.
Malo je poznato da vi dobro i pevate. Znači li to da ćete uskoro snimiti album?
Marija Vicković: Želja mi je da snimim CD sa nekom odličnom rok ili pop grupom. Volim da slušam bend “Negativ” i njihova muzika mi pronalazi put do srca, iako je pregruba za moj stil pevanja. Možda bih ipak radila nešto laganije stvari, sa primesama roka.