![]() |
Jelena Đokić: Nažalost, te večeri kada je bila beogradska premijera nisam mogla da se poklonim pred publikom jer sam imala obaveze u pozorištu. Drago mi je što sam igrala u filmu sa tako velikom ekipom dobrih gliumaca među kojima su Dragan Nikolić, Bogdan Diklić…
U filmu “Opet pakujemo majmune” igrala je sa drugom sa klase Andrijom Miloševićem koga je proslavila uloga u seriji “M(j)ešoviti brak”!
Jelena Đokić: Andrija je fenomenalan i drug i kolega. Svaki put kada se sretnemo prepričavamo događaje sa Akademije. Drago mi je što je postao veoma popularan i što je uspeo da pokaže ljudima svoje glumačko umeće. Film “Opet pakujemo majmune” je priča koja će se retko kad ponoviti! Na tu ulogu sam najponosnija. Snimali smo na Cetinju, gradu u kome smo i studirali. Kako smo snimali film sa veoma malim budžetom nismo imali vremena za zujanje po kafićima. U kući koja je bila zakupljena za snimanje proveli smo dvadeset dana. Imali smo familijarni odnos. Jednu od glavnih uloga igrao je naš profesor Boro Stjepanović.
![]() Ana Franiæ i Jelena Ðokiæ - na snimanju filma "Diši duboko" - spremaju se za bandži skok |
Jelena Đokić: Gluma je profesija u kojoj je besmisleno stavljati sebi bilo kakve okove. Ništa čovek ne može da zna kako je i ne sme da ima predsrasude dok ne proba! Zato sam probala i odradila i taj poljubac i taj bandži skok! Jednom sam letela paraglajderom i vozila skuter. Ali bandži je bandži! Najlepše je kad se što više oslobodiš u životu. Stidljiva sam po prirodi i pokušavam da se osobodim nekih strahova. Volim ekstremne stvari i one koje podižu adrenalin.
Uspela si da te preko pozorišta upozna šira publika? Ređale su se nagrade: “Sterija”, “Miloš Žutić”, “Zoran Radmilović”...
Jelena Đokić: Uvek sam govorila da mi nije bitno da me zna sto ljudi kao glumicu već mi je važnije da me zna troje njih kao dobru glumicu! Ne možemo svi uvek biti dobri. Živi smo ljudi i greške su dozvoljene. Nisam tremaroš, uvek ponuduim najbolje što mogu i ne opterećujem se komentarima. Bitno je da su kolege i reditelj zadovoljni.
![]() Jelena Ðokiæ i Andrija Miloševiæ u filmu "Opet pakujemo majmune" |
Jelena Đokić: Radujem se svakoj ulozi, ali mi je posebno draga ona u predstavi “Bokeljški D-mol” i “Leda” u Ateljeu 212. Takođe se rado sećam “Pipi duge čarape”...
Kakvi su ti planovi?
Jelena Đokić: Proletos sam bila u Irskoj deset dana. Povod je bila proba za film koji snimaju njihovi mladi reditelji. Sve to nadgledaju svetski producenti. Sasvim slučajno, devojka koja se bavi kastingom čula je za mene i pozvala me. Pošto je tražila duhovitog i lepog Srbina predložila sam mladog glumca Miloša Vlalukina. Lepo smo se proveli i možda napravili odličan kontakt za inostranu karijeru!
Rođena je u Splitu, živela u Mladenovcu, Herceg Novom, Beogradu...
Jelena Đokić: Baš zato svaki grad osećam kao svoj dom. Beograd volim jer koliko god ima mnogo stvari koje me nerviraju, pruža isto toliko mogućnosti da me one ni ne dotiču. Često volim da pobegnem u Herceg Novi na nekoliko dana. Oplemene me miris, boje, ležernost, način života, sunce. Kad sretnem drage ljude i prijatelje iz detinjstva koje sam ostavila u nekom gradu, osetim fluid i poverenje među nama.
![]() |
Jelena Đokić: Putovanja! Zahvaljujući pozorištu stigla sam do Kolumbije. U Prag sam jedino otišla sama za sebe. Bila sam deset dana kod drugarice. Putovanja su fenomenalna stvar. Nama u Srbiji viza jeste čest problem, ali može da se istrpi malo ponižavanja u ambasadi zbog velikog zadovoljstva. Volim festival “Exit”, nijedan nisam propustila. Takođe, volim koncerte.
A, šta ne voliš?
Jelena Đokić: Aroganciju i nadmenost. Ne volim da kasnim pa, sam često u panici da ću zakasniti iako mi se to nikada nije desilo!