![]() |
Ivana Veličković: Manekenstvom sam počela da se bavim pre devet godina. Nisam od devojaka koje vole sport, jer mi isti ne ide. Kada su to shvatili moji roditelji, hteli su kao devojčicu da me bar usmere na kurs za menekene, na koji sam više krenula da bih imala dobro držanje i pravilan hod, nego da bih pravila nekakvu karijeru. Malo, pomalo sam ulazila u priču, a 9. aprila pre devet godina imala sam svoju prvu reviju.
Kako se osećaš dok šetaš pistom i znaš da su svi pogledi upućeni ka tvom telu?
Ivana Veličković: Znaš kako, na pisti se osećam jako! Zaboravim sve probleme i koncentrišem se samo na hod i stav. Mnogo puta mi se desilo da mi frizura ili šminka nisu onako kako treba, ali uspem to da potisnem i da izgledam kao neko kome je sve savršeno. Volim da budem u centru pažnje i ti pogledi mi prijaju. Osim možda kad radim reviju veša. Tada se osećam manje prijatno i jedva čekam da se vratim iza scene.
![]() |
Ivana Veličković: Da! Svaka manekenka to radi, ako želi da bude primećena. Koketiranje s kamerom ili s publikom je potrebno. Postoji rečenica moje direktorke agencije koja kaže, da kad staneš na kraj piste vidi se koliko si knjiga pročitala! Starije manekenke su zrelije i imaju drugačije poglede i načine zavođenja kamere, od devojaka koje tek počinju da rade ovaj posao.
Šta misliš o spoju manekenke-sportisti. Da li si bila u vezi s nekim sportistom?
Ivana Veličković: Nisam bila i verovatno ne bih ni bila! Razumem devojke koje su u vezi sa sportistima, jer su naši životi slični. U istom smo košu i nema onih prebacivanja tipa Pogledala te ova, ili pogledao te ovaj! Milsim da to može da uspe, a kako je moj brat košarkaš, znam kako žive sportisti i ne vidim sebe i svoj temperament pored nekog sportiste.
Da li je za tebe ljubav mirna luka ili nemirno more?
Ivana Veličković: Kako kad! Iskrena da budem, češće je nemirna luka! Od perioda do perioda živora to se menja. Kada volim, onda svim srcem volim i tada mi je ljubav mirna luka. A, kada sam u slobodnoj fazi, onda je više nemirno more!
![]() |
Ivana Veličković: Ništa! (smeh) Dovoljan je samo pogled i to da osetim leptiriće u stomaku! Ulazila sam u neke veze, a da nisam osetila pomenute leptiriće. I ma koliko sam se trudila, takve veze nisu opstajale. Tako da ću ubuduće uvek slušati svoje instinkte kad budem birala partnera.
Kako se boriš sa udvaračima?
Ivana Veličković: Imam utisak da se muškarci mene plaše! Ne zbog toga što sam nešto poznata, već zato što u polumraku kluba čkiljim očima, jer imam dioptriju, pa se namrštim i izgledam kao neko kome ni pod razno ne treba prilaziti. Srećom, ima i onih hrabrijih koji stisnu petlju, pa priđu!
Za kraj reci, da li leptirići trenutno rade?
Ivana Veličković: Pa, recimo da rade! Ali, ta osoba trenutno nije u Beogradu, tako da je pitanje koliko će leptirići još izdržati u letu!