![]() |
Džepi: Bavim se ovim poslom šest godina, snimio sam tri albuma (ovaj je četvrti) i kao da sam do sada bio nevidljiv. Svašta sam probao ne bih li na sebe skrenuo pažnju, ali nije išlo baš sjajno... Razumeo sam sve to, na neki način. Konkurencija je žestoka, ima nas mnogo i ljudi ne znaju koga da slušaju. Prethodni album sam snimio za »Grand« i to je tek bio promašaj. Moja je velika sreća što sam iz te kuće pobegao. Tamo je gužva prevelika i pored svih onih zvezda i zvezdica, niko me ne bi ni primetio! Mnogo upornosti treba da se napravi korak napred!
Šta vam je pomoglo da skočite?
Džepi: Prvo sam promenio izdavačku kuću. Zatim sam promenio kompletan imidž, i fizički i muzički. Kratku kosu sam zamenio dugom, a umesto ozbiljnih pesama kakve sam nekada pevao, pevam vragolaste, duhovite i efektne pesmice. Ipak, svestan sam da to ništa ne bi vredelo da nisam imao i sreće. Džaba talenat, rad, upornost i ambicije ako nema sreće! Meni se konačno osmehnula.
Da li vam je padalo na pamet da se manete pevanja?
Džepi: Kako da ne! Svaki pokušaj da čovek napravi nešto, svede se na gomilu stresova. Zapostavi čovek portodicu, čak i samog sebe, iskida mnogo živaca, potroši vremena i para – sačuvaj Bože! I na kraju, kad sve to prežali i svašta preživi – ništa! Mnogo se daje, a malo ili ništa se ne vraća!
![]() |
Džepi: Nisam! Uz sponzorku bi moj put bio mnogo jednostavniji. Ali, nikad nije kasno. Ako se neka zainteresuje za mene, tu sam. U mene vredi ulagati! Zvuči neskromno, ali je tako.
Kako podnosite (ne)očekivanu navalu obožavateljki?
Džepi: Letos, kada sam se vratio iz Španije, gde sam letovao, nastao je cirkus. Zvale su me kao lude! Ovako tamnoput, pa još pocrneo, slomio sam mnoga srca. Devojke su me doživljavale kao tipa koji je tek izašao iz neke španske serije! I sam sam počeo tako da se osećam, čak sam poželeo i španski da naučim, pa da budem kompletan... Sve u svemu, obožavateljke su navalile da se zaljubljuju u mene. Još sam u fazi da mi to prija, ali sam primoran da menjam brojeve telefona, rizikujući da izgubim tezge!
![]() |
Džepi: Jedno vreme sam ih gledao, pokušavajući da otkrijem šta to ljudi u njima vide. I umesto da gledam kritički i da ostanem imun na njih, ja sam se navukao i nisam mogao da prestanem da ih gledam. Kao od šale, i ja sam se zarazio! Na sreću, koliko-toliko na vreme sam uvideo koliko mi vremena odnose i jednostavno sam sebi zabranio da ih gledam!
Koliko novca mesečno možete da zaradite pevajući?
Džepi: Postigao sam rekord pre par meseci. Za tri nedelje, naređale su se tezge jedna za drugom, radio sam kao lud i zaradio deset hiljada evra! Ali, nema to stalno... Slušam kolege kako se hvale svojim honorarima i ne mogu da verujem koliko lažu. Redovno slušam kako su negde pevali pred, recimo hiljadu ljudi, a ja sam bio tamo i svojim očima video da je u publici bilo dvadesetak ljudi! Tužno je koliko se laže. Nisam ja dežurni pa da krenem da prozivam one koji lažu, da ih imenujem i argumentujem svoje tvrdnje. Ali, u jednu sam siguran – meni popularnost građena na lažima ne treba!