![]() |
Cela priča se vrti oko rođendanske proslave devojke, koja tim povodom u vikendicu poziva veliko društvo. Muški deo gostiju oberučke prihvata poziv jer se sve dešava u leto 1991. godine, kada se rat polako zahuktavao i kada im je svima odlazak u neko zabito mesto istovremeno i spas od sve učestalijih mobilizacija.
Jelena Ćuruvija – Đurica: Likovi su izmišljeni, ali ne treba sumnjati da su se slični događaji stvarno dešavali mnogima i da zbog toga film posebno dobija na zanimljivosti. U njemu nema glavnog junaka, već je ravnopravno zastupljeno 13 likova, smeštenih u zajedničkoj situaciji, ali sa različitim individualnim traumama.
Film je premijerno prikazan ove godine na Sarajevskom festivalu, a pre nekoliko dana videla ga je i zagrebačka publika u okviru manifestacije „Zagreb film“...
Jelena Ćuruvija – Đurica: Reditelj je mislio da je Sarajevski festival najbolje mesto sa prostora bivših republuka, na kome se afirmišu filmovi ovog dela Evrope. Izuzetno smo primljeni, a publika je film prihvatila na pravi način. Slično se dogodilo i u Zagrebu, a verujem da će se sve to ponoviti i u Beogradu, do kraja godine.
![]() |
Jelena Ćuruvija – Đurica: Da, mada sam dosta radila u pozorištu još kao student, ali i kasnije kao diplomirana glumica. Ponosna sam što sam bila u ambicioznoj klasi Bore Draškovića. Puno sam igrala u somborskom, subotičkom i novosadskom pozorištu. Velika želja mi je da se pojavim i na scenama beogradskih teatara. Potajno se nadam da ću kad - tad postati član Jugoskovenskog dramskog pozorišta. Što se tiče filma, do sada sam bila na mnogim kastinzima i sve do „Žurke“, uloge mi se nisu „događale“.
Znači li to da ne pripadate nijednom „filmskom klanu“?
Jelena Ćuruvija – Đurica: Imam puno teorija zbog čega me nema na velikom ekranu. Jedna od njih je, što verujem da filmadžije ne idu u pozorište. Na taj način nisu upoznati sa novim glumcima koji dolaze, već za svoje nove projekte biraju aktere po sistemu: „Daj, pozovi mi onog, što je igrao tamo...“. Tačno je da ne pripadam nijednom klanu, ni filmskom, ni pozorišnom, bez „vezica“ sam i na kastinge odlazim na čistu sreću. Pojedinci su me uveravali da imam filmsku facu, a tek je reditelj Davić odlučio da me angažuje za njegov projekat. Posebno mi je drago što se u ovom filmu na jednom mestu našlo dosta vrsnih glumaca srednje generacije, ali i mladih, bivših studenata glume novosadske Akademije. Tako su rame uz rame zaigrali: Sonja Savić, Goran Šušljik, Nenad Jezdić, Vladimir Tintor, Ivan Đurić, Aleksandar Đurica, Anđelka Simić, Nada Šargin, Edit Tot...
Ovih dana ste zaokupirani snimanjem nove tv serije „Beograđanke“. Podseća li to na domaću verziju „Seks i grad“?
Jelena Ćuruvija – Đurica: Apsolutno nema nikakve veze. Naime, ovaj serijal od 25 epizoda je rađen po scenariju Ane Rodić, koja je pisala i „Lisice“. To je klasična priča o pet žena koje žive (ne)obične živote u velegradu i koje su daleko od junakinja američke serije. Pet glavnih ženskih likova ostvarile su: Dubravka Kovjanić, Danijela Vranješ, Ana Stefanović, Hristina Popović i ja, dok se za režiju pobrinuo Miloš Đukelić.
![]() |
Jelena Ćuruvija – Đurica: Sreli smo se još tokom studija, ali smo se mnogo kasnije zavoleli i zbližili. Mislim da je u svemu odlučujuća bila predstava „Buđenje proleća“, koju smo igrali na sceni somborskog Narodnog pozorišta. On je odličan glumac, sjajan partner, mada priznajem da ne volim da mešam posao i privatan život. Što se tiče karaktera, odmereniji je, ležerniji i nikad ne paniči, što se za mene ne bi moglo reći. Brak nam funkcioniše kao i svaki drugi.
Postoji li mogućnost da se porodica uskoro uveća?
Jelena Ćuruvija – Đurica: Možda je sada pravo vreme da postanem majka. Osoba sam koja ne bi radi karijere žrtvovala privatan život. Ipak, sve treba pustiti da ide svojim tokom. Ukoliko i dobijemo prinovu, sigurna sam da ću nastaviti da glumim i posle toga, jer toliko je glumica koje su stekle zavidnu karijeru, a imaju i brojnu porodicu.