![]() |
Maja Odžaklijevska: Moj motiv je što ja veoma retko snimam nove pesme, a ovo mi je bila lepa prilika da snimim jednu novu pesmu. Prošle godine sam pevala na budvanskom festivalu i od tada do danas ništa. Zadovoljna sam što mislim da ću u etar izbaciti jednu lepu pesmu. Da nisam dobila dobru pesmu od Nene i Zokija Lekovića, smatram da ne bi bilo u redu da nastupam s pesmom koja nije dostojna mojih interpretatorskih mogućnosti. Ne zbog nekog rejtinga, već zato što je to ušlo u moju krv i što ne znam drugačije da pristupim poslu.
Koliko vam znači činjenica da na ovom festivalu nema pevača iz drugih država?
Maja Odžaklijevska: Nije mi to bitno toliko! Ali, ipak sam zadovoljna što se neko setio da i mi poput naših suseda treba da štitimo svoju muziku i izvođače. Ne smatram pandanom hrvatskom radijskom festivalu ovaj naš radijski festival. Smatram da se na ovim prostorima konačno rodio festival koji je dostojan da okupi na jednom mestu toliko dobrih izvođača. To me raduje!
![]() |
Maja Odžaklijevska: Ja se takmičim, jer ne postoji druga mogućnost da se nastupi na festivalu. Ne verujem da je takmičenje moguće, a sve to je napravljeno zbog publike koja se na taj način mnogo više zabavlja. Obični ljudi u publici dobijaju mogućnost da oni budu ti koji će odlučiti šta je najbolje. Između nas pevača nema takmičenja, jer svaki objektivni pevač će nabrojati vrlo precizno koji je pevač najbolji, a koji manje dobar.
Ima li novih autora na našoj muzičkoj sceni, ili se sve svelo na nekoliko ljudi koji iste reči besomučno vrte ukrug?
![]() |
Koliko ste nepravdi doživeli u karijeri?
Maja Odžaklijevska: Sama finansiram svoje 34 muzičke godine, od učestvovanja na festivalima pa do svih pesama koje sam objavila. Zato i jesam objavila malo pesama, jer nisam imala novca za bacanje. Znam koliko vredim i znam da će i manje dobra pesma u mojoj interpretaciji dobro zvučati. Što se tiče materijalnog, sigurno sam mnogo puta bila oštećena u karijeri.
A ostale nepravde?
Maja Odžaklijevska: Ali, što se tiče onog ljudskog, tu sam mnogo više oštećena. Imam svoju životnu filozofiju koja kaže da ako bi čovek živeo od onoga što se juče događalo, on ne bi umeo da se okrene sutrašnjici. Veliki sam borac i optimista i još uvek sam infantilna, bez obzira na godine. Verujem da će moj optimizam uroditi plodom i da ću ja biti srećna uvidevši da sve ide svojim regularnim tokom. Što više padam u utopiju, moj optimizam sve više raste. To me održava u životu, jer da toga nije bilo verovatno bih davno pala.