![]() |
Zijo Valentino: Došli su prijatelji, došlo je puno medija i to je lepo. Dugo sam u poslu i znam puno sveta, pa mislim da je ok što smo se ovog popodneva svi zajedno družili uz pićence i po koji ćevap. Ovo je ipak neka godišnjica! 20 godina na sceni nije mala stvar...
![]() |
Zijo Valentino: Pa jeste! Svi zaokružuju na većoj cifri da bi izgledalo što zvučnije, jedino ja još štedim godine. Dobra je to fora! Kad sam se kao mlađi hvalio devojkama, dodavao sam po koju godinu. Sada je došlo vreme da po koju i oduzmem.
Otkud ideja da radiš i muziku za film?
Zijo Valentino: Duleta znam, volim to što on piše i stvara i tako je iz prijateljstva i potekla čitava priča. Verujem da se druženjem dolazi do nekih velikih ideja i dobrih poslovnih spojeva. Mi smo upućeni jedni na druge, puno vremena provodimo zajedno i normalno je da se rodi ideja o nekoj zajedničkoj saradnji. Moraš čoveka upoznati da bi se upustio u neki posao s njim. Tako je kod mene! Ja ne mogu raditi posao s nekim ko me nervira i ko mi nije blizak, bez obzira na visinu novca koju će mi taj posao doneti.
![]() |
Zijo Valentino: Ma nemam, već smo rasprodali koncert!(smeh) Koncert je planiran za 28. novembar i ubeđen sam da će sve dobro proći. Imaćemo veliku turneju i plan je da sviramo po svim gradovima gde ima hale za svirku. Beogradski koncert je i pre uvek bio izazov za svakog pevača, ma koliko bio popularan, pa je takav slučaj i sa mnom. Mogu samo da obećam da ćemo svi dati sve od sebe da svirka bude vrhunska, a spremićemo već i neko iznenađenje.
Prilično si podmladio bend?
Zijo Valentino: U grupi nas je osmoro, ali su samo trojica došla na ovu promociju. Podmladio sam ekipu, jer su mladi ljudi željni svirke i putovanja, a imaju kvaliteta. Ova moja generacija voli da se ušuška uz DVD, a klinci su uvek spremni za akciju. Mi ti dođemo kao studentski bend, jer je grupa Valentino za ovih 20 godina uvek imala studente u bendu, i to dobre studente. Svi su pozavršavali fakultete, jedino sam ja ostao crna ovca.
![]() |
Zijo Valentino: Da, putovao sam vozom, a nigde nisam imao kinte u džepu. Kad sam stigao ulicu, dve od mesta sastanka, uzeo sam taksi da ljudi pomisle kako im neko bitan dolazi na razgovor. Nije me stid da to pričam, jer mislim da su mnogi ljudi u svojim karijerama prošli više-manje sličnim putem. To je često logičan put, osim ako se ne rodiš kao sin Bil Gejtsa. Onda ne moraš ni o čemu da brineš!