![]() |
MC Niggor: Moguće je da ću snimiti album koji će biti mešavina rege i pop zvuka. Pošto su mi mnogi rekli da sam rege tip, pravi Jamajkanac, mislim da bih se dobro snašao s tom muzikom. Izgleda da je za mene najbolja varijanta neke crnačke muzike, a biće i pesama sličnih pesmama «So i tekila» ili «Tropski bar».
Kad si već pomenuo «Tropski bar», ovog leta ste Vlado Georgiev i ti za tu pesmu dobili nagradu «»petogodišnji hit» festivala u Zrenjaninu?
MC Niggor: Znaš što, drago mi je zbog toga, verovatno i Vladi! Te godine kada smo otpevali pesmu videlo se da će biti veliki hit. Na žalost mi tada nismo pobedili, iako je publika bila na našoj strani. Mene te stvari ne pogađaju, jer sam ja kul lik koji je u životu uvek opušten. Kad bih se na svaku nepravdu nervirao, poludeo bih za tri dana. Milo mi je što smo ove godine dobili tu nagradu i tako je ta greška na neki način ispravljena.
![]() |
MC Niggor: Ja sam taj album uradio za svoju dušu, a nisam ni očekivao da će proći nešto spektakularno. Prijatelji su mi rekli da je moja muzika ispred vremena i da će takvi ritmovi ovde stići u budućnosti. Nisam nešto mnogo razočaran. Srećan sam što sam uspeo da uopšte snimim takav album.
Mnogi znaju da poseduješ i glumačke kvalitete. Igrao si u tv seriji «Mješoviti brak», a bio si i na kastingu za film Emira Kusturice?
MC Niggor: Da, ali nisam prošao kasting! Nije to ni bila uloga za mene. Rekli su mi da sam dobro odradio ono što je od mene traženo, ali bilo je dosta glumaca koji su konkurisali. Ne želim da njima uzimam hleb, biće prilika za mene.
Da li se sećaš svog prvog nastupa?
MC Niggor: Kao da je juče bilo! Te 1991. godine grupa nam se zvala «Aee...Tell Me». Nastupali smo u Kotoru u okviru manifestacije «Trka mira». Tada se nosila baklja koja je obišla ceo svet, a tog dana je prolazila kroz Kotor. Sećam se da smo dobili veliki aplauz, jer je naša muzika bila nešto što do tada nije viđeno. Malo kasnije smo u u diskoteci Avala u Budvi zaradili svoj prvi honorar koji je iznosio 400 nemačkih maraka!
![]() |
MC Niggor: Zato sam i upisao srednju nautičku školu. Imao sam obavezan boravak na brodu od godinu dana bez prestanka. Bio sam najmlađi s 18 godina. U tom periodu sam čak osam puta prešao preko Atlantika. Neverovatan je doživljaj gledati nasred Atlanskog okeana zalazak Sunca i svitanje. Imali smo i neke havarije u toku puta, ali je sve dobro prošlo. Mislim da sam mnogo očvrsno na tom brodu i stekao neka iskustva koja mi i dan danas koriste.