![]() |
Boris Novković: Imao sam ponude da učestvujem kao takmičar na nekim festivalima u Hrvatskoj, ali sam to odbio. Više nisam za te varijante, eventualno bih se pojavio u revijalnom delu i promovisao novu pesmu. Malo sam se umorio od tih muzičkih takmičenja i lično mislim da je teško ocenjivati i vrednovati pesme. Svaka pesma je priča za sebe.
Nedavno si boravio u Beogradu i učestvovao u nekim emisijama?
Boris Novković: Bio sam u Beogradu da bih gostovao u nekim gledanim emisijama televizije Pink, ali mi je prevashodni cilj bio da se dogovorim sa ljudima iz City recordsa oko izdavanja novog albuma. Ovo je moj novi autorski album u malo tvrđem fazonu od onoga što sam do sada radio. Mislim da će biti pesama za svokog i nadam se da će album dobro proći.
Kada ćeš održati koncert u Beogradu. Na koncertu Kemala Montena u centru Sava doživeo si prave ovacije?
![]() |
U duetu sa Severinom pevao si “Ko je kriv”. Da li si i danas s njom u dobrim odnosima?
Boris Novković: Ja nju cenim kao velikog šoumena i ona je žena koja uvek zna šta želi u životu. Uvek sam s njom odlično sarađivao, ali je naše poznastvo bazirano isključivo na poslovnom planu. Kakva je ona privatno i slično je nešto što ja ne znam, jer mi nismo nikakvi kućni prijatelji i slično.
Tvoj otac Đorđe je kako si sam rekao najveći kritičar muzike koju stvaraš?
Boris Novković: Jeste tako! On je često bio i prestrog u ocenama i to ima pozitivnu stranu, jer je kod mene stvorio dozu opreza pre nego što donesem konačnu odluku. Nije tajna da smo se nas dvojica mnogo puta zakačili, jer sam ja branio tvrdoglavo svoje, a on pak svoje stavove. Bilo je onih zlonamernih koji su govorili kako mi otac komponuje pesme, ali kada sam stvorio svoje ime i objavio mnogo albuma, te zlurade priče su zaboravljene. To je normalno za svaku profesiju, da ima takvih komentara kada se otac i sin bave istim ili sličnim poslom.
![]() |
Boris Novković: U životu sam imao dve velike ljubavi: gitaru i fudbal! Kada sam bio mlad bio sam jako zagrižen za nogomet i stalno trenirao. Sve do punoletstva sam se lomio između te dve stvari, ali me je neka nevidljiva ruka poslala prema gitari. Danas sam ubeđen da sam uradio pravu stvar, i da je moja životna misija ipak vezana za note. Nogomet je ostao moja velika zabava. Pratim sve što se dešava u ovom sportu, a redovno s društvom igram fudbal.
Iako je poznato da je mnogo teže dobiti nastupe kada vodiš bend sa sobom, ti ne odustaješ od živog zvuka?
Boris Novković: Pa je! Nisam ja tip za matricu. Nikada nisam jurio za gažama, i verovatno mi je zbog toga mnogo novca prošlo nadohvat ruke. Ja nikada ne bih mogao pevati na matricu u nekoj kafani gde se jede janjetina, jer moje pesme nisu za taj ambijent. Kako bih se ja sam osećao, teško mi je i da zamislim. Gde uslovi dozvoljavaju živu svirku, ja sam tu, a gde ne dozvoljavaju tu i ne nastupam.