![]() |
Saša Nedeljković: U Beču živi mnogo naših ljudi i za većinu pevača, to je “obećani grad”. Pored toga, za Beč me vezuju i papiri, radna viza i još mnogo toga. Pošto mi je taj grad drag srcu, kao i naši ljudi koji žive u njemu, česta “šetkanja” mi ne padaju teško.
Vašim kolegama se redovno dešavaju zanimljive stvari. A vama?
Saša Nedeljković: Naravno, i meni. Ljudima svašta padne na pamet, posebno na veseljima, kada su dobro raspoloženi i pomalo “pod gasom”. Neki načisto polude. Jednom sam morao da pevam kravi! Na veselju, gazda više nije znao šta će od besa pa je u krcat šator uveo kravu i vezao je za zvučnik. Bila je ogromna, gosti su se tresli od straha dok je prolazila kraj njih. Bio je to haos! Svačega sam se nagledao!
Jeste li imali neku avanturu sa drogom?
Saša Nedeljković: Izgleda da čovek, ni kriv ni dužan, prosto mora da upadne u neku od tih priča. Nedavno sam pevao u Nemačkoj, u Hanoveru. U pauzi mi je prišao jedan dečko i saopštio mi da ima “dobru robu”, uz pitanje da li me zanima. Odgovorio sam mu potvrdno, misleći da čovek ima neke markirane, šanirane krpice. Nisam uopšte skapirao u čemu je štos, pa sam ga zamolio da mi pokaže to što nudi. Čovek me odvede do toaleta. Pitao sam se šta ću ti i naivno očekivao da vidim nekakvu torbu sa krpicama. Zvereo sam okolo, ali od nje ni traga! “Zar ovde držiš robu?” - zapanjeno sam pitao. On izvadi kesicu sa prahom. U deliću sekunde, sve mi je postalo jasno! Kad tad nisam umro od smeha... Šta je mogao, i on se slatko smejao...
Tako naivnom, dobro vam neko nije “namestio igru”!
![]() |
Čujem da ste otvorili firmu. Da ne menjate zanimanje?
Saša Nedeljković: Otvaram preduzeće “Dalned music company”. Radi se o agenciji koja će se baviti muzičkim posredovanjem i obezbeđivati muzičarima vize. Do maja će profunkcionisati. Prvi sam profesinalac koji će se baviti tim poslom. Do sada, sve su to radili, to jest pokušavali da rade ljudi koji nisu iz ove branše i muzičarima se svašta dešavalo jer su bili prepušteni na milost i nemilost njima, njihovom neznanju, mutnim radnjama. Zaštitiću kolege od svih pratećih nevolja i ružnih stvari koje su im se dešavale!
Zapostavićete pevanje?
Saša Nedeljković: Taman posla! Već sam obezbedio ljude koji će raditi za mene, to jest za moju firmu. Ne pada mi na pamet da se manem pevanja. Pa i srednju saobraćajnu školu sam završio samo zbog roditelja, jer je to bio uslov da se otisnem u muzičke vode. Ipak, da me neko pogrešno ne shvati. Meni karijera u životu nije najbitnija i neću zbog nje ništa baciti pod noge.
I vaša supriga Tamara Bliznaković je pevačica. Kako funkcioniše brak dvoje pevača?
Saša Nedeljković: Odlično. Najčešće radimo zajedno, zajedno putujemo, a brigu oko našeg dvogodišnjeg sina preuzima moja majka. Tamara je, zbog deteta, malo zapostavila karijeru, ali za jesen priprema veliko muzičko i vizuelno iznenađenje. Oboje smo na estradi podjednako dugo i odlično se razumemo kako privatno, tako i profesionalno.
Zašto ste dugo krili da ste u vezi?
Saša Nedeljković: Nismo krili, ali se nismo ni eksponirali kao par. Pošto smo često zajedno nastupali, bila je provaljena fora da smo sestra i brat. Tako mi se dešavalo da me neki momak, zainteresovan za nju, pita da li moja sestra ima dečka! Progutao bih knedlu i rekao da ima...