![]() |
Šeki Turković: Konačno imam razlog da budem zadovoljan. Posle silnih peripetija, ponovo sam u “Grandu” i presrećan sam zbog načina na koji su me u toj kući dočekali. Priznajem, malo sam zazirao od povratka u kuću iz koje sam otišao nasedajući na prazne priče čelnih ljudi u PGP-u. Napravio sam katastrofalnu grešku koja je mogla da me košta karijere, ali izvadio sam se! Ovde sam, za mesec dana, dobio sam više reklame nego u PGP-u za godinu dana!
![]() |
Šeki Turković: Sad kad se okrenem iza sebe, nemam pojma šta mi je bilo! Neki đavo mi nije dao mira pa sam se stalno seljakao. Bio sam valjda mlad i naivan. Pošto više nisam ni jedno, ni drugo, nadam se da sam se opametio. Prvo sam bio u PGP-u, pa sam odatle otišao u “Diskos”. Iz te kuće sam se ponovo vratio u PGP, zatim sam otišao u “Zam”. Ni tamo se nisam skrasio, ne zato što nisam hteo... Otišao sam u “Grand”, pa se po treći put vratio u PGP... Onda mi se ta kuća smučila za sva vremena i definitivno sam se vratio u “Grand”! Da me tamo nisu dočekali raširenih ruku, pukao bih od muke!
Hvalite li ih po “službenoj dužnosti” ili vi to iskreno?
Šeki Turković: Nema kod mene ništa “po službenoj dužnosti”! Nisam ja folirant, ni uvlakač kao mnogi pa da tu nešto glumatam i foliram... Moram da pričam lepo o onima koji su mi pružili ruku iako sam ispao budala! Kakvu sam glupost napravio sa prošlim albumom, dobro da imam i hleba da jedem...
![]() |
Šeki Turković: Jedne večeri sam pevao u Koprivnici i bilo je fantastično. Oko hiljadu ljudi došlo je da me čuje i ne pamtim kad i gde me je publika tako dočekala. Ljudi su plakali, skakali na binu, grlili me, ljubili, kidali odeću. Bio sam zaprepašćen! To me je podsetilo na stara, dobra vremena, na “Poselo” na Kalemegdanu. Sledeće večeri sam pevao u jednom selu kraj Zagreba. Tu već nije bilo baš tako euforično. Prošao sam slabije, ali, bože moj...
Čula sam da ste se nedavno posvađali sa svojim velikim prijateljem Jašarom Ahmedovskim!
Šeki Turković: Ma nije to bila svađa... Mi smo stari drugari. Bili smo u jednoj kafani na večeri. Pošto više ne pijem, hteo sam da isprobam “dokle mogu da idem”. Bez trunke kondicije u ispijanju alkohola, malo sam gucnuo i to je bilo dovoljno da mi se “zamagli pred očima”. U takvom stanju, rekao sam gomilu gluposti. To uopšte ne liči na mene! Sve u svemu, kada sam sutradan došao sebi i setio se prethodne noći, pozvao sam čoveka i počeo da mu objašnjavam i da se izvinjavam. Sve u svemu, nije bilo nikakve frke. Obojica smo se slatko smejali! Dobro ću zapamtiti kada sam poslednji put liznuo alkohol! Nije se sa tim igrati...