![]() |
Nino: Tek će se videti koliko sam se sredio. Po pesmama, po načinu na koji pevam, po fotografijama... Radio sam trezan, bez podrške votke. Potpuno sam se promenio. Uradio sam album života, album karijere. Radio sam ga sa Draganom Stojkovićem Bosancem. Bio sam mu izazov, kao i on meni. Šta smo uradili, čućete!
Malo, malo, pa pored mesta boravka i životne saputnice, promenite i saradnike!
Nino: Činjenica je da sam sklon promenama... Ne bih želeo da se neko od mojih starih saradnika oseti povređenim, mada su mene mnogi povredili... Prošli album sam radio sa Zoranom Matićem. On je odličan kompozitor, sjajan čovek, veliki emotivac... Ovaj put se nismo našli i nema razloga za ljutnju. Nismo se potpuno našli ni na prethodnom albumu “Dvanaest meseci” Najveći deo krivice je moj. Nisam dao maksimum, nisam bio spreman ni psihički, ni fizički. Tada sam, prvi put u životu, prosto odradio, otaljao. Zato je simboličan naziv ovog albuma “Opet onaj stari”!
Radeći “generalku” u svom životu, “počistili” ste i mnoge prijatelje!
![]() |
Kujete li sa njom planove?
Nino: Tokom dugog peroda lutanja, traženja i trežnjenja, shvatio sam da neću i da ne želim ništa da planiram! Niti gde ću da živim, niti kako ću da živim... Recimo, nisam ni sanjao da ćemo otići u Australiju. Grad Brizbejn nas je toliko oduševio da smo tamo mogli da ostanemo! Živećemo gde nam se dopadne i radićemo šta nam se dopadne! Voleli bismo da imamo kućicu kraj neke vode, sa terasom sa koje se pruža divan pogled. Nije važno gde, samo da bude mnogo sunca! Treba nam još samo kafica i eventualno jedan brufen! Imamo normalne, skromne želje... Usrećilo bi nas neko mirno mestašce gde nema zlonamernih ljudi!
Nekada ste umeli da se raznežite i zaplačete. Dešava li vam se to i dalje?
Nino: Moje emocije su bile čudne, bio sam rastrzan... Godinama sam se, posle svakog uspešnog nastupa, kada se suočim sa sobom i svojom samoćom, osećao jadno, prazno, bedno... Sam u hotelskoj sdobi i sve moje katastrofe! Suze bi same krenule... Nikada nisam umeo da budem sam. Sada je uz mene Jasna i zahvaljujući njoj, dugo nisam plakao! Samo sam se nedavno rastužio na koncertu Safeta Isovića. Bilo je dirljivo, bajno, spektakularno. Kada je zapevao pesmu “Kad sretneš Hanku”, suze su mi pošle... Čuvši tu divnu pesmu o prolaznosti života, setio sam se moje pokojne majke. Zaplakao sam tiho, u ćošku i bilo mi je žao svakog trena u životu koji nisam proveo sa njom.
![]() |
Nino: Zato sam ja hiljadu puta nadrljao! Zbog moje dobrote, iskrenosti. Uvek sam igrao otvorenog srca, a mnogi su me dočekivali na nož. Verovali ili ne, ja sam stidljiv i veoma osećajan. Zato sam bezbroj puta bio žrtva ljubomore, zlobe i kojekakvih intriga... Postao sam oprezniji, svemu prilazim sa manje emocija. U meni se razvila intuicija koja mi govori sa kim mogu naći zajednički jezik, a sa kim ne. Nekada sam samo srljao i to me je mnogo koštalo.
Uz nove pesme, spremate li nam neki novi šok poput onoga kada ste se slikali nagi?
Nino: Ne, nema potrebe za novim šokovima! Te moje golišave fotografije su bile deo moje privatnosti ponuđen javnosti. Nisu bile degutantne... Bio sam mršav, lepo sam izgledao... Bio sam avangarda. Ponekad za sebe kažem: “Ja sam Holivud! ” Pratim šta se dešava u Holivudu, a ne u Lajkovcu. Ta moja golišava faza je završena i obećavam da se neću slikati za duplericu u “Playgirlu”!