![]() |
Jednom ste izjavili da vam je omiljeni film “Halo taksi”. Da li je to tačno?
Gorica Popović: Jeste, tumačila sam ženu taksistu, a zanimljivo je da ja tada uopšte nisam znala da vozim. Kada su mi ulogu ponudili, prihvatila sam i izjavila da znam da vozim kola. To je delimično bilo tačno, jer vozački ispit do tada nisam položila. Ali, tokom snimanja, uzimala sam i dodatne časove vožnje. Sećam se detalja, kada sam došla na prvi dan snimanja, pokazali su mi auto koji ću da vozim i kada sam pošla u rikverc, odmah sam udarila jednog iza mene. Vozač me je zapanjeno pogledao, ali sve je prošlo bez problema. Najlepša scena je bila na livadi, kada se dešavala jurnjava u filmu i kada sam vozila bez ikakvog ograničenja. “Motala” sam volan kako sam htela.
Kako su vas prihvatile “kolege” taksisti posle prikazivanja filma?
Gorica Popović: Do tada sam se često vozila taksijem, a nakon prikazivanja sam imala enormne popuste kod taksista. Često su me vozili besplatno. Mnogi od njih su dobrovoljno i učestvovali u snimanju završne scene filma, tokom velike jurnjave.
Da li je film učestvovao na nekim festivalima?
Gorica Popović: Osim Pule i domaćih festivala, ne sećam se da je još negde učestvovao. Ne znam zbog čega, ali bilo je takvo vreme, kada se osećao prezir prema filmovima tkz. “lakšeg žanra”. Postojali su veliki, umetnički filmovi i komedije tipa “Tesna koža”. Na te filmove je gledano sa nepodaštavanjem.
![]() |
Gorica Popović: Jeste. Baš sam se nedavno vozila sa jednim starijim taksistom, koji mi je rekao da 40 godina vozi i bio je prepun interesantnih priča koje su mu se dešavale tokom službovanja. Odmah sam pomislila kako je zahvalno od toga napraviti film. To je specifičan poziv o kome se malo zna.
Znači li to da bi se vi prihvatili da režirate neki film na tu temu?
Gorica Popović: Film verovatno ne, jer je to dosta komplikovan posao, koji bi iziskivao dobru tehničku pripremu, bez obzira koliko volim, gledam i koliko sam snimala filmova. To nije za mene. Ja režiram pozorišne predstave i pišem.
Bili ste član nekada popularne grupe “Suncokret”. Posle raspada ste nagoveštavali da ćete snimiti ploču sa Biljanom Krstić i Snežanom Jandrlić. Šta je sa albumom?
Gorica Popović: To je večito obećanje koji stoji i na koje još čekamo. Sada sam uradila monodramu “Izvolte sličicu”, gde pevam stare šlagere iz tridesetih godina, i sve mi se više učvršćuje ideja da možda od toga napravim album. Što se tiče “Suncokreta”, mi svi radimo svoje poslove. Jedino sam sigurna da se “Suncokret” neće ponovo okupiti. Mi se družimo privatno, ali što se zajedničkog posla tiče – ništa.
![]() |
Gorica Popović: Upravo sam završila dve epizode novog ciklusa serije “Kazneni prostor”. U seriji “Najbolje godine” pravimo letnju pauzu, a od jeseni treba da snimimo još 16 epizoda. Na ovogodišnjoj Puli će se pojaviti film koji sam radila u Hrvatskoj, a zove se “Svjetsko čudovište” reditelja Gorana Dušinovića. A drama Srđana Karanovića “Sjaj u očima” , u kojoj sam ostvarila jednu lepu ulogu, biće prikazana na ovogodišnjem Venecijanskom festivalu. Igrala sam i u “Profesionalcu” Dušana Kovačevića, ali i u komediji “Volim te najviše na svetu” Predraga Velinovića. Takođe sam igrala u najnovijem ostvarenju Slobodana Šijana “Siroti mali hrčki”. Od juna prošle godine nisam bukvalno stala. Čak sam zaigrala i pored Jeremi Ironsa u filmu “Matilda” hrtvatske rediteljke Nine Mimice.
Da li ćete nas obradovati i sa nekim novim modnim kreacijama?
Gorica Popović: Spremam se da, npri kraju jeseni, napravim novu modnu reviju. Ti modeli su nešto što me jako odmara, pogotovo što je moja prva modna izložba prošla izuzetno.