![]() Scena iz filma "Lepa sela, lepo gore" |
Da li lik vlasnika pečenjare, koga igraš u filmu, podrazumeva i povećanje apetita na snimanju?
Nikola Pejaković: Ha, ha, ha. Jeste da igram čoveka koji drži pečenjaru, ali producenti su se pametno dosetili, pa od pečenja nema ništa. Znači, ne treba da se bojim za svoje kilograme, jer se sigurno neću ugojiti.
Igraš nezgodnog komšiju...
Nikola Pejaković: Tumačim osobu koja je dugogodišnji prijatelj i komšija glavnog junaka ( tumači ga Laza Ristovski), koji živi sa njim u istom dvorištu, školski mu je drug i pomalo tup.
Ovog puta nisi umešao prste u scenario, kao što imaš običaj sa većinom tvojih filmova?
Nikola Pejaković: Drago mi je što nisam, a razlog je što nisam imao nikakve prigovore na moj lik, niti u glumačkom, niti u rediteljskom poslu. Komedija “Civilni život” je zaista smešna i srećom jedna od retkih koje su se do sada radile na ovim prostorima, a koja ima određeni nivo. To samo dokazuje da je produkt jednog inteligentnog i talentovanog čoveka kao što je Miloš Radović.
![]() |
Nikola Pejaković: Da budem iskren, ne. Veoma težak period je iza mene, koji je bio ispunjen privatnim problemima, zdravstvenim i psihofizičkim. Zato i ne volim da pričam o prošlosti, već radije govorim o budućnosti. Cilj mi je da konačno počnem da radim nešto ozbiljno i da budem zaokupljen po ceo dan.
Kako se sada osećaš sada , s obzirom na to da izgledaš bolje nego ikad?
Nikola Pejaković: Hvala na pitanju, osećam se dobro.
Šta ti najviše prija - pisanje, gluma, režija ili muzika?
Nikola Pejaković: Ja sam od onih tipova koji je na mnogim poljima čačkao, ali nisam nešto preterano značajno iščačkao. Možda deluje da sam previše samokritičan, ali to je zaista tako. Odgovor na tvoje pitanje je dakle - ne znam.
Nedavno si u jednom tabloidu dao intervju oko koga se “digla prašina”...
Nikola Pejaković: Ako ti tako kažeš, poverovaću ti. Pošto je to bio razgovor za jedan neozbiljan list, moj intervju je bio u tom smislu. Ali u ovoj zemlji šta god da se pojavi na televiziji ili objavi u štampi, ljudi to ozbiljno shvate. Jedino mi je žao što su u tom intervjuu bili izostavljeni delovi koje sam rekao, zarad zaštite nekih ljudi. Nema potrebe da sada tačno imenujem o kojim ličnostima se nisam baš pohvalno izrazio. Sve je to bila jedna velika šala i veoma mi je žao što nije prihvaćena na adekvatan način.
Da li je film “Ledina”, za koji si napisao scenario, opravdao tvoja očekivanja?
Nikola Pejaković: Scenario za taj film sam pisao pre sedam godina. Žao mi je što je jako puno promenjen. Tačno je da me je gospodin Ljubiša Samardžić zvao prilikom početka snimanja da učestvujem u preradi scenarija, ali se nismo mogli finansijski dogovoriti. Kasnije, gledajući neke kadrove dolazio sam u situaciju da sam morao da se pojedinim ljudima izvinjavam zbog toga. Mislim da je taj film doživeo sudbinu koju je i trebalo da doživi. Razgovor o “Ledini” je jedna potrošena priča. Naša kinematografija plaća danak, jer je prepuna sindroma da se svi petljaju tamo gde im nije mesto. Tačnije, reditelji glume, glumci režiraju i još mnogo što šta vezano za produkciju i realizaciju jednog ostvarenja. Međutim, to je za sada tako i malo se šta tu može ispraviti.
Osim filma koji trenutno snimaš, pripremaš li još nešto?
Nikola Pejaković: Radim muziku za novi CD. Pokušavam da se malo više posvetim tom poslu, ali mi je veoma drago što sam deo ekipe “Civilnog života”, jer sam se uželeo kamere i glume.
![]() Sa Draganom Bjelogrlićem u filmu "Lepa sela, lepo gore" |
Nikola Pejaković: Nemam ga, ali i ako nikada ne dođe, to me uopšte ne brine.