![]() |
Ana BekutaNisam ni sanjala da ću već na aerodromu prirediti šou. Na carinskoj kontroli nije bila gužva. Videvši jednog simpatičnog carinika, crnca, rešila sam da priđem baš njemu. Pružila sam mu dokumenta, a on mi je poželeo dobrodošlicu u SAD. Zatim me je pitao šta je razlog mog dolaska. Objasnila sam mu da sam došla da u njegovoj zemlji održim nekoliko koncerata. Njegovo sledeće pitanje je bilo šta sam po zanimanju. “Pevačica!” odgovorila sam kao iz topa. “Onda mi otpevajte nešto lepo!” nasmešio se. Bila sam zbunjena i nije mi bilo jasno da li se šali ili me zavitlava...
![]() |
Ana BekutaA, ne... Zaključila sam da treba da otpevam nešto naše. Tiho, da niko sem njega ne čuje, zapevala sam pesmu “Zeman” sa poslednjeg albuma. Oduševio se i rekao mi da lepo pevam. Kod Slavice Momaković, koleginice kod koje sam odsela, stigla sam u šoku. ispričala sam joj šta mi se desilo na carini. Slatko se smejala, samo nije joj bilo jasno zašto sam tiho pevala. Onda sam čula priču o “koncertu” koji je na istom mestu priredio Aca Ilić. Njega je carinik toliko iznervirao da je pevao na sav glas. Ljudi se sećaju kako se sva carina tresla od njegove pesme “Ne daj se generacijo!” Amerikanci koji su se tu zatekli ostali su u šoku.
Pošto ste carinika oborili s nogu, pretpostavljam da ste nastavili da činite isto i sa publikom...
Ana BekutaDala sam sve od sebe! Prvi vikend mi je bio vrlo naporan. Sletela sam u Čikago u četvrtak, a u petak, subotu i nedelju sam već pevala. Pri kraju trećeg koncerta rekla sam Slavici da ne mogu više! Posavetovala me je da se štedim, da probam da pevam sa pola glasa. Ali, to kod mene ne može. Ne umem da se štedim, i sve što u životu radim, radim do daske. Ne volim polovične stvari... Sve u svemu, ostali smo zadovoljni i publika i ja.
![]() Kratki predah u obilasku Amerike |
Ana BekutaBio je ovo moj treći boravak u toj zemlji. Još sam prvi put skapirala kako tamo sve funkcioniše i obišla sve što je trebalo. Ovog puta nisam bila raspoložena da obilazim to isto. Ništa nisam ni kupovala sem kamere. Prošla me je ta faza ludačke kupovine do besvesti. Divno sam se provela u gostima kod familije Simić, čuvenih galerista u Santa Feu. Preko dana smo se sunčali i kupali na njihovim bazenima, uveče smo išli na večere...
Jeste li možda šarmirali nekog bogatog Amerikanca?
Ana BekutaNe... Nije to ni tako lako, niti se može tako brzo. Sem toga, nisam raspoložena za to. Uživam u statusu slobodne žene bez obaveza i ne pada mi na pamet da ga menjam. Za 24 godine, bila sam u tri veze!Istrčavala sam iz jedne, duge, i utrčavala u drugu. Nisam imala ni trenutka lufta! Tek sad vidim koliko mi je život, samoj i slobodnoj, jednostavniji! Imam dosta vremena za sebe, prijatelje... Okrenula sam se sebi i porodici. Bilo je krajnje vreme... Shvatila sam da je čovek sam sebi najpreči. Naravno, i porodica je tu, bez obzira da li je čine deca, roditelji ili bračni drug... Mislim da su mi ove godine sjajne, kreativne, zrele... Okusila sam život, mnogo sam doživela i preživela, a mogu još mnogo...
Verujete li u baksuznost broja 13?
Ana BekutaNe! Da je tako ne bih snimila ovu 13. kasetu. Jednostavno bih je preskočila i snimila odmah 14. Ja to gledam kao tri plus jedan jednako četiri, a to je moj srećan broj koji me prati kroz život i donosi mi sreću.
![]() Sa drugaricom “na morskome plavom žalu...”, takoðe u Americi |
Ana BekutaIako nikad u životu nisam htela da karijeru gradim na skandalima, tračeva vezanih za mene bilo je u izobilju. Radim pošteno, živim normalno, ne zavirujem u tuđe živote, nikoga ne diram, nikoga ne ogovaram, ali ne vredi. Svašta sam o sebi čitala i “saznavala”. Bilo je tu užasnih, morbidnih stvari. Uvek sam to pripisivala ljudskoj zlobi, pakosti, nesreći... Iako sam zdrava kao dren, pričalo se čak i da se drogiram! Možda bi trebalo da se zabrinem jer u poslednje vreme nisam o sebi čula ništa “sočno”. Izgleda da postajem nezanimljiva.