![]() |
Da li smo mi nacija ludaka?
Njegov film je priča o stanju u zajednici, o nasilnom američkom duhu, o prevelikoj upotrebi oružja. Ovo je zastrašujuća priča o zloupotrebi vatrenog oružja koja publiku ostavlja nemom. Moore postavlja nekoliko pitanja poput onog zbog čega svake godine u Americi od oružja pogine oko 11.000 ljudi. On se pita šta Amerikance razdvaja od drugih naroda i kako su postali ujedno i gospodari i žrtve te ogromne količine nasilja? Ipak ovo nije film o kontroli oružja, već o uplašenoj duši Amerike. Da li smo mi nacija ludaka, pita Moore. Uz pomoć svog šarma i proverenog imena, Moore kreće na put po Americi u pokušaju da otrkije zašto je sreća ove nacije toliko povezano sa nasiljem. On će se tako naći u srednjoj školi Columbina u kojoj su postavljene kamere za obezbeđenje, zatim kod hollywoodskog glumca Charltona Hestona, predsednika NRA (udruženje koje propagira posedovanje oružja), razgovaraće sa mladićem koji uz pomoć knjige “Kuvar anarhista” pravi “kućni” napalm... U filmu se pojavljuju Marylin Manson, prredsednik SAD George W. Bush, Charton Heston, Dick Clark i mnogi drugi
![]() |
Za proteklih 46 godina otkako postoji Festival u Cannesu “Bowling for Columbine” je prvi dokumentarac prihvaćen u zvaničnoj konkurenciji Festivala. Žiri je film jednoglasno nagradio specijalnom jubilarnom nagradom 55. Festivala. Posle toga usledio je Oskar za najbolji dokumentarni film, a onda i francuska nagrada Cesar. Veliki filmski stvaralac i politički aktivista, Michael Moore, stvorio je svoj stil u kome se kroz oštar humor postavljaju velika pitanja. Takav pristup obezbedio mu je reputaciju britkog humoriste i jednog od najneustrašivijih političkih komentatora. Rođen je 1954. u Flintu pored Michigena. Još u srednjoj školi pokazao je veliko interesovanje za politiku. Sa 18 godina postao je najmlađi član saveta škole. Napustio je uziverzitet i fokusirao se na novinarstvo, pa je ubrzo je postao urednik časopisa “Flint Voice” i proširio ga u “Voice of Michigen” – jedan od najcenjenijih alternativnih političkih časopisa zapadne Amerike. Uspeh ga je doveo do časopisa “Mother Jones”, ali kako se često protivio i otvoreno pokazivao neslaganje sa uredništvom usledio je otkaz.
![]() |
Odlučio je da snimi prvi dokumentarac u rodnom gradu čija je ekonimija propala zbog zatvaranja velike fabrike “General Motors” uprkos kontinuiranom profitu. Pare od otkaza upotrebio je za produkciju, ali je i pored toga prodao kuću i igrao lutriju da bi završio film. Napravio je veliki uspeh – reakcije su bile burne, kritika oduševljena, a film je osvojio mnogo nagrada i napravio ogroman finansijski uspeh. Vodio je program na NBC-u, a zatim i na FOX-u, objavio je knjigu političkih komentara koja je postala bestseler. Promovišući knjigu po Americi, snimio je dokumentarac o ekonomskim razlikama u Americi. Sledeća knjiga iz 2001, pod nazivom “The Stupid White Man”, nije objavljena jer je izdavač, nakon 11. septembra 2001. odbio da je izda. Moore u njoj oštro kritikuje sadašnjeg predsednika Geoerga Busha. Ubzo je usledila internet kampanja koju su pokrenule knjižare i drugi izdavači. Konačno je izdata na proleće 2002. i postala je bestseler. Godine 2002. snimio je svoj četvrti film – “Bowling for Columbine” nazvan po događaju u srednjoj školi Columbine u kojoj je 16-godišnjak pobio svoje vršnjake.