![]() |
Šta radite ovih dana?
Nela Bijanić: Muke mučim! Sa svim i svačim... Zapetljala sam se, sačuvaj bože! Ne ostaje mi ništa drugo nego da počnem da se raspetljavam. Prvo ću da kupim novog “jugića”. Pre neko veče sam to predložila mom mužu i on se složio. U oktobru su nam lopovi ukrali auto, tri godine star. Dugo smo čekali da mu neko uđe u trag, ali uzalud. Pošto nam je auto sredstvo za rad, kupili smo drugi.
Šta će vam onda “jugić”?
Nela Bijanić: Ma ostali smo i bez drugog auta! Užas! Mog muža je zaustavila u policija u Bosni, krenuli su da proveravaju auto i utvrdili da je ukraden. Bez pardona su ga uzeli!
Mnogi kažu da pola estrade vozi ukradene automobile...
Nela Bijanić: Ko zna! Možda ih voze, a ne znaju. Rajko i ja smo auto kupili od prijatelja, ozbiljnog čoveka. Auto je bio na rutinskoj kontroli pre nego što ga uzeli, sve je bilo u redu... A eto šta ispade. Nemam sreće sa automobilima, dođe mi da puknem od muke! Stvarno ću morati na kraju da kupim tog “jugića”. Jeste da nije neki auto, ali bi mu barem poreklo znala. Sve ostalo su mačke u džaku. Samo, kakva sreća... Danas izgleda nema automobila koji lopovima nije ineteresantan. Vremena su takva da ne valja ni imati, ni nemati. Kako god čovek okrene, muka!
![]() |
Nela Bijanić: Tako sam bila planirala. Ali, to će sačekati neko bolje vreme. Doduše, teško da će biti bolje. Svuda je velika kriza, narod nema para. Ulaganja su velika, rizik još veći. U ovom opštem haosu, najbolje je sačekati da se neke stvari iskristališu. Dok se to ne desi, pokušaću da rešim neke druge probleme. Nisu baš problemi, ali... Odlučila sam da prodam kuću! Znam da nije pravi trenutak za to, ali nema veze, ne žurim se...
Zašto prodajete kuću? Tek ste je sredili...
Nela Bijanić: Kada sam pre nekoliko godina kupila stan, mislila sam da ću u njemu uživati. Bio je veliki, sredila sam ga po svom ukusu, ali... Ubrzo su počele da mi smetaju mnoge stvari. Nije mi se sviđalo to što imam nekoga iznad glave, što komšije na terasi iznad moje kupa kuče i prljavom vodom poliva tek opran veš mog deteta i još mnogo toga. Zato sam stan prodala i kupila kuću. Sredila sam je kako sam želela, borila se sa majstorima, a kada je sve bilo gotovo, počela sam da joj nalazim mane. Nisu to neke mane, ali zaključila sam da je za nas troje 200 i kusur kvadrata previše! Sad bih da se oslobodim “suvišnih” kvadrata!
Jste li zadovoljni poslom i svojim mestom na estradi?
Nela Bijanić: U principu jesam. Radim, mada ne preterano. Žao mi je što nisam okusila ona zlatna vremena kad se do para mnogo lakše dolazilo. Ali, te pare su lako i odlazile, pa su mnoge pevačke veličine neoprezno stigle do prosjačkog štapa, iako su im milioni prošli kroz ruke.
Šta vam se na estradi ne sviđa?
Nela Bijanić: Mnogo toga mi se ne sviđa. Mnogi misle da su nezaobilazan deo ovog posla trpanje para u najrazličitije delove odeće, od čizama do nedara, kao i pentranje po stolovima, stolicama, lusterima... Ja se toga užasavam. Ne pristajem ni na šta od toga po svaku cenu! Neću nikoga da olajavam i blatim, ali ima nas svakakvih. Kad sam pre neko veče na televiziji videla jednu koleginicu, pripala mi je muka. Ne zna da se ponaša, u kući izgleda nema ogledalo, a o pevanju da ne govorimo!
Koliko vi vremena provodite pred ogledalom?
Nela Bijanić: Nekad manje, nekad više, zavisi... Ali, dobro se pogledam sa svih strana pre nego što izađem na ulicu, a kamoli pred kamere!
![]() |
Nela Bijanić: Da li mi brani?! Pa on me tera da budem što lepša i što atraktivnija! Uživa u tome. Voli da svi vide da ima zgodnu ženu. Ima u mene beskrajno poverenje, a ostalim muškarcima govori očima “Gledaj i ne pipaj!”
Pored toga što uživate ugled najveće čistunice na estradi, priča se da mnogo volite pare?
Nela Bijanić: Da mnogo volim pare, bila bih kao mnoge! Činjenica je da pare ne volim da rasipam. Isto kao što ne volim da se privatno družim sa kolegama. Nikada posle odrađenog posla ne ostajem sa društvom da bančim i pijančim. Izbegavam večerinke, druženja i slične aktivnosti. Kad negde odem, jedva čekam da se vratim kući. Takva sam bila i pre nego što sam rodila Olivera. A što me neki smatraju nevaspitanom čistunicom, bolesnom higijeničarkom i tako to, mnogo je smešno. Pa zar nije normalno biti čist i uredan? Ali, stalno ispada da je ono što je normalno – nenoramlno!