![]() |
Nataša Đorđević: Nisam se udala, a ne znam ni šta bih dobila time! Venčanje mi ništa ne znači, jer papir ne garantuje ljubav, razumevanje, poštovanje, sreću... Ko zna, možda ćemo se ja i čovek sa kojim živim, otac mog sina Aleksandra, jednog dana venčati... Čini mi se da potpisivanje tog papira za mene ne bi bilo ništa drugačije nego potpisivanje čeka! Mnoge koleginice mi kažu da sam, izgleda, našla pravi recept za srećnu vezu. Neke od njih su započele ljubavne veze u vreme kad smo Aleksandrov otac i ja počeli da se zabavljamo. One su se već udale i razvele, a mi smo još zajedno!
S obzirom na to da potičete iz patrijarhalne sredine, kako su vaši roditelji prihvatili to što je njihova neudata ćerka rodila dete?
Nataša Đorđević: Uvek sam imala podršku roditelja. Znam da nije “in” da roditelji budu upućeni u ono što im deca rade, ali ja to ne razumem. Moji roditelji su uvek verovali u mene i bilo im je najvažnije da budem srećna. Ko zna kakve su sve komentare čuli o tome šta sam uradila, ali nikada mi ni reč nisu rekli ili nešto prebacili. Presrećna sam što nisam poslušala koleginice koje su bile šokirane kada sam ostala u drugom stanju. Govorile su mi da ću rođenjem deteta upropastiti karijeru. Nisam htela da prođem kao mnoge. Odricale su se dece zarad karijere, vreme je prošlo, a one su ostale nesrećne i same...
Ko je sad glavni muškarac u vašem životu?
Nataša Đorđević: Moj sin... Posle njega – njegov otac. Oko Aleksandra se sve vrti. Za njega činim ono što ni za jednog muškarca na svetu ne bih učinila. Kad mi kaže “mamice moja” sva se istopim od sreće. Ima četiri godine, ide u vrtić i ne mogu da verujem koliko se uozbiljio.
![]() |
Nataša Đorđević: Pošto mnogo radi, sve mu opraštam, pa i to što mi ne pomaže u kući. U stvari, ni ja nisam često u kući. Zato naše obaveze preuzima moja mama. Obožavam kad mi moj dragi ujutro skuva kafu ili kad raspali roštilj. Pomalo sam staromodna, pa ne bih volela da moj muž stavi kecelju i da pere sudove.
Šta mislite o neodgovornim očevima koji ne žele da priznaju decu?
Nataša Đorđević: U suštini štos je u tome što je žena napravila pogrešan izbor. Na žalost, ni kriva, ni dužna, ispaštaju deca zbog grešaka roditelja. Žena koja odluči da spava sa nekim i da rodi dete sa nekim, treba da zna šta radi... Nije to samo pošto-poto roditi dete. Njega treba da željno iščekuju i otac i majka. Jedino je to ono pravo!
Čujem da ste nedavno od dragog dobili izuzetan poklon?
Nataša Đorđević: Poklonio mi je opel korsu i oborio me je s nogu. Nije važno što je to auto, već što misli na mene, što zna šta mi treba, što hoće da mi ugodi. Zbog toga sam presrećna. Sa istim oduševljenjem reagujem i kad mi pokloni samo cvet, olovku ili neku drugu sitnicu. Zajedno smo već nekoliko godina, a on se ponaša kao prvog dana, kao da tek treba da me osvoji... Ugađa mi, beskrajno je pažljiv, trudi se oko mene...
Bije vas glas poverljive osobe, pa vam mnogi poveravaju svoje tajne...
Nataša Đorđević: Ponosna sam što je tako. Malo, malo pa mi neko javi da dolazi na kafu. Tad odmah znam “koliko je sati” – nešto se desilo. Ljudi mi zaista rado otkrivaju svoje tajne. Ne zato što sam radoznala i čeznem da sve znam, nego zato što znaju da će ono što mi kažu ostati zakopano. Mnogo znam o mnogima, ali mi ne pada na pamet da priču širim dalje.
![]() |
Nataša Đorđević: Ne, preterano. Ni sa kim nisam u svađi, nema čoveka ili žene sa kojima ne govorim. Jednostavno, razilazimo se. Radimo ili bar jurimo posao, a imamo i druge obaveze...
Žalite li se na nestašicu posla?
Nataša Đorđević: NE! Posla imam sasvim dovoljno i gotovo svakog vikenda negde pevam. Sad baš treba da idem po švajcarsku vizu. Prethodna dva vikenda saam gostovala u Švajcarskoj, a početkom marta ću ponovo tamo.
Da ne dosadite tamošnjoj publici?
Nataša Đorđević: A ne! Nisam od onih koji se non-stop vrte po istim mestima, dok svima ne dojade. Oni koji to rade, neoprezno sebi obaraju cenu. Ne dopuštam sebi da jurim posao po svaku cenu i da budem dosadna. Zahvaljujući tome, držim istu cenu već dugo, iako su većini pevača zarade pale.
Još ste podstanar? Dokle?
Nataša Đorđević: Da, u Beogradu sam podstanar. Još dopk sam živela u Banji, sa mojima, u Beogradu sam imala iznajmljeni stan. Ali, definitivno sam se preselila u Beograd i mojim podstanarskim danima uskoro će biti kraj. Kupila sam stan, samo još nije završen. Biće, polako...