![]() |
Ksenija Pajčin: Imala sam u tom periodu strašne emotivne i životne lomove. To je bio neki period mog sazrevanja i prelaska iz devojčurka u devojku. Moje sazrevanje se odvijalo u prilično teškim životnim momentima, tako da sam želela da pobegnem od svih problema, a bežala sam i od sabe same što je lakši put, jer nisam znala kako da se suočim s privatnim problemima. Trebalo mi je vremena da se duhovno i psihički vratim, da sazrim, stvorim nove prijatelje i krenem da se borim sa životom.
Nedavno si promenila saradnike i menadžera. Zašto?
Ksenija Pajčin: Bilo je nekih razilaženja i ne bih volela mnogo da pričam o tome. Još ne mogu da otkrijem nove saradnike dok sve ne bude precizirano do kraja. Napravila sam dogovor s čovekom u koga potpuno muzički verujem, jer mislim da je trenutno neprevaziđen. Vokalno ću biti drugačija i nova Ksenija će biti veliko iznenađenje, a i saradnja s tom osobom. Samo da ne izmalerišem!
Kakve su bile tvoje ljubavi: mirne ili burne?
Ksenija Pajčin: Uvek su išle u kombinaciji mira i nemira. Ako je ljubav prava, onda jako rade emocije i uvek ima nekih lomova i trzavica. Mora da se balansira na tankoj ivici između bure i mirnog mora. Moje ljubavi su gotovo uvek bile vrlo dramatične, mada što sam zrelija to više kapiram da je razumevanje i poštovanje osnova za bilo koju dugu vezu. Moram da kažem da radim na tome.
![]() |
Ksenija Pajčin: Iskreno, nikada nisam do kraja zadovoljna i nikada nisam do kraja srećna. Veliki sam detaljista i to me je malo koštalo u životu. Trudim se da stalno sebi govorim da je život lep i da sam u principu jako srećna žena, na svakom polju, pogotovu na poslovnom. U poslu nalazim motivaciju jer imam neku ludu mušku energiju s kojom ne znam šta ću (smeh)! S obzirom na to da sam rođena 3. decembra 1977. godine i da je u meni trojstvo, ova 2003. bi trebalo da bude godina u kojoj ću biti najjača.
Koliko su muškarci skloni da ti priđu zbog tvog prilično drčnog nastupa i stava?
Ksenija Pajčin: Neki kažu da sam uobražena, a ja uopšte nisam uobražena, već imam neki svoj stav. Smatram da žena mora da bude jaka, a ja lično imam malo nadrkaniji stav i toga sam svesna. Uopšte ne smatram da svako treba da mi priđe i ne želim da mi svako prilazi. Muškarci treba da me se plaše. To mi je sasvim normalno.
Često si na naslovnim stranama tabloida. Tvoje gaćice su bile tema rasprave u nekim TV emisijama. Da li ti to godi?
Ksenija Pajčin: U početku sam bila u fazonu da ne pričam za tabloide i da se sklanjam od toga. Volela bih da dođem u stadijum da pričam sa nekoliko novinara, a ne sa svakakvim likovima kojima treba da se pravdam i da se u vreme intervju osećam kao na suđenju. Šta će mi to? Stalno sam na udaru i u trzavicama. Tračeva i skandala je oko mene uvek bilo previše iako ih nisam tražila. Oni su nalazili mene. Mislim da mi epitet skandalozne devojke nije bio potreban, jer sam počela sasvim drugačije sa ovim poslom. Te `96. sam krenula sa Dačom, ali ne kao skandal devojka. Nekima sam bila skandalozna svojom seksipilnošću, ali se nije pričalo o tome da li nosim gađice ili imam rog na glavi.
![]() |
Uz tvoj drčni stav ne idu suzu?
Ksenija Pajčin: Tako misle mnogi, ali ja definitivno znam da plačem. U stvari, veoma sam emotivna osoba. Ja sam na TV nešto sasvim drugo od Ksenije privatno. U ovom poslu moraš biti jak, a prema nekima moraš biti đubre da te ne bi prevarili. Proplakala sam razne novinske natpise i druge stvari... Mnogo plačem i vrlo sam ranjiva, ali to neću uvek da pokažem. Dobro je što plačem, jer kažu da su žene lepe kad plaču. Zato sam ja tako lepa.
Da li ti smeta to što te mnogi muškarci doživljavaju samo kao seksualni objekat?
Ksenija Pajčin: To je prva reakcija, a kada me neko bolje upozna shvati da sam ja i nešto drugo. Ne samo zgodna riba! Godi mi što mnogi muškarci smatraju da sam poželjna, ali ne bih voelala da budem samo lutka sa naslovne strane. Svesna sam svoje seksualnosti, ali imam još neke adute kada sebe predstavljam.