Postoje osobe koje srećemo svaki dan, ali ih skoro uopšte ne primećujemo. One u nama ne izazivaju nikakvu reakciju i mogli bismo još 100 godina da se srećemo neće se ništa izroditi. Postoje, međutim, i one druge koje nas već pri prvom pogledu obore s nogu i sa kojima imamo neodoljivu želju da se zbližimo. U čemu je tajna međusobne privlačnosti?
Poslednjih godina naučnici raznih disciplina trudili su se da prodube naše razumevanje romantične ljubavi pa su tako stigli do dragocenih zaključaka.
Nagon za produženjem vrste?
Neki biolozi tvrde da instinktivno biramo partnere koji će omogućiti preživljavanje vrste! Muškarci bivaju privučeni klasično lepim ženama – čiste kože, blistavih očiju, sjajne kose, dobre građe, rumenih usana i ružičastih obraza – ne zbog trenutne mode, nego zato što to ukazuje na mladost i zdravlje, znake da je žena na vrhuncu svog reproduktivnog perioda.
Žene, pak, svoje partnere biraju na osnovu malo drugačijih bioloških i logičkih razloga. Budući da mladost i fizičko zdravlje nisu od suštinskog značaja za reproduktivnu ulogu muškarca, žene instinktivno više cene partnere koji imaju sposobnost da dominiraju nad ostalim mužjacima i kući donose veći deo “plena” nego što im zaista pripada.
 |
Pretpostavka je da je sposobnost muškarca da dominira, a ne njegova mladost i lepota, ono što obezbeđuje preživljavanje porodične grupe. Prema tome, 50-godišnji predsednik kompanije za žene je privlačan u istoj meri kao i mlad, zgodan, muževan, ali manje uspešan muškarac.
Kao što se vidi, mladost i fizička pojava žene, kao i moć i društveni status muškarca igraju svoju ulogu u odabiranju partnera, sviđalo se to nama ili ne. Međutim, iako biološki faktori igraju ključnu ulogu u našim ljubavnim poduhvatima, mora biti da je ljubav ipak nešto više od toga.
Ipak je važno šta drugi misle
Socijalna psihologija tvrdi da biramo partnere koji su nam manje - više ravni. Tu postoji teorija da kada krenemo u misiju traganja za partnerom, odmeravamo se isto onako hladnokrvno kao što to čine poslovni menadžeri kad planiraju spajanje dve firme. Uzimamo u obzir fizičku pojavu, finansijsko stanje i društveni status, kao i razne karakterne crte, kao što su dobrota, kreativnost i smisao za humor. Kompjuterskom brzinom proveravamo zbirove poena i ako se brojevi makar i približno slažu, zvonce zazvoni i licitacija počinje. Našli smo nekoga ko nam je "ravan"!
 |
Teorija ličnosti, međutim, tvrdi da je važan faktor u odabiranju partnera način na koji ta osoba povećava naše samopoštovanje i lični imidž. Zato nam je važno pitanje: da li će i kako osoba sa kojom se pojavljujem u javnosti uticati na moje viđenje sopstvene ličnosti? Moramo priznati da nam je zaista važno mišljenje drugih ljudi, jer smo se svi mi u nekom trenutku ponosili ili stideli zbog načina na koji drugi posmatraju naše partnere.
Biramo svoje roditelje!
Ipak nešto je u ovim teorijama nepotpuno. One ne objašnjavaju kako, na primer, dolazi do potpune emocionalne opustošenosti kada se neka veza prekine, tu samrtnu bujicu koja nas odvlači u depresiju, duboku tugu i samosažaljenje. Psihijatar dr Harvil Hendriks kaže da je odgovor u jednom klasičnom, duboko nesvesnom obrascu prema kome biramo partnere.
On tvrdi da biramo one osobe koji imaju sve pozitivne i negativne osobine ljudi koji su bili značajni u našem detinjstvu (pre svega roditelja, braće/sestara, baka, deda...).
Mnogi ljudi veoma teško prihvataju pomisao da tragaju za partnerima koji nalikuju na njihove roditelje. Svesno, svi mi tražimo ljude sa pozitivnim crtama – koji su dobri, sposobni da vole, prijatnog izgleda, inteligentni, kreativni...
 |
Međutim, kako objasniti veoma raširenu pojavu da se kćerke alkoholičara gotovno redovno venčavaju za alkoholičara? Bez obzira na te svesne namere, u većini slučajeva naši partneri imaju slične osobine kao naši roditelji, a posebno, na žalost, njihove negativne crte.
Pitanje je zbog čega su nam te negativne karakterne crte toliko privlačne?
Odgovor je u tome da nama, u mnogo većoj meri, rukovode nesvesni impulsi i baš zbog toga težimo da obnovimo stare muke i frustracije iz detinjstva da bismo ih sada, kao odrasle osobe, konačno pobedili.
Dr Hendriks takođe tvrdi da je još jedan impuls u pronalaženju partnera potreba da naši partneri imaju one osobine kojih smo se mi sami nesvesno odrekli. Drugim rečima, oni treba da imaju “nešto mi nemamo”, a u dubini duše priželjkujemo. Tako nesigurna osoba "gravitira" ka nekome ko je samopouzdan, pričljiva osoba – ćutljivoj, neko ko je krut i suzdržan - spontanoj i fleksibilnoj osobi... Ti ljudi zadržali su u sebi ono što smo i mi imali dok smo bili sasvim mali, ali smo se odrekli u toku prilagođavanja zajednici u kojoj živimo. Uz takvu osobu mi postajemo celovito, ispunjeno i zadovoljno biće - baš onako kakvo smo bili kao mala beba.
M. P.