![]() |
Nekada davno Lemmy u poseti kod Tita
A, sve je počelo još 1965. godine, kada ih je kao prvi rock sastav koji je ovde svirao, dočekao i Josip Broz Tito. Tada su svirali sa vojnim orkestrom, bili na večeri kod Tita... potom gostovali u Sloveniji, Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj... i sve je u Jugoslaviji bilo drugačije. A, i muzika koju “Motorhead” pravi nije se mnogo promenila od tada. I dalje su glasni, jaki, i sasvim drugačiji od bendova koji su "pohodili" Taš u poslednje vreme. Doduše, i publika je bila drugačija. Oko stadiona su tumarali, bauljali dugokosi mladići i devojke, videle su se čiroki frizure, nitne... Komšije izbezumljene. Sve, sve, ali ovo nikako! Toliko piva, galame, vike, dreke odavno nije viđeno na Tašu. Nakon problema sa ozvučenjem i izostajanjem od svirke jedne od predgrupa, pred pun stadion izašli su Lemmy Kilmister, Phil Campbell, i Mimy Dee. Vika sa bine, ali i upaljači, čaše, limenke iz publike učinili su da se uspostavi specifična veza koja je trajala tokom svih sat i po vremena svirke..
![]() |
Glas kao iz pakla vikao je "Dobro veče Beograde. Neka se u Srbiji čuje rokenrol, a ne j.... bombe". U publici je tada nastao haos, bacali su se ljudi, flaše... I, tada, nakon pola sata svirke, nastao je prekid. Preskakući gomile đubreta koje im je valjda iz ljubavi "dato" “Motorhead” su prekinuli koncert. To je trenutak koji upozorava, kako organizatore, tako i one koji teoretišu o muzičkoj i "inoj" osvešćenosti naše publike . "Ne bacajte govna na mene", vikao je Lemi i pretio da je to kraj. Ipak, “Motorhead” se vratio na scenu i učinio da se svi ti ljudi koji su iz cele Srbije došli, kao na neko poklonjenje, odlično zavbave. Lemmy je u svom prepoznatljivom vulgarnom maniru psovao, vikao promuklim glasom... A masa je oduševljeno pozdravljala svaku komunikaciju te vrste. Polivanje pivom, gola tetovirana tela... sve je to deo priče koja se dogodila na Tašu. “Motorhead” su profesionalno odradili svoj posao. Za bis, odsvirali su 2Kec Pik", zapalili publiku, pozdravili Beograd i najavili uskoro viđenje. O lošem ozvučenju, minimalnom obezbeđenju, lošoj medijskoj promociji i katastrofalnom stanju stadiona "Taš" pisalo se i pisaće se... a možda, jednom, i preći sa reči na delo.