Izgleda da se hrvatska rok atrakcija Let 3 odomaćila u Jugoslaviji, a po sopstvenom priznanju Srbija, naročito Beograd, mnogo im se dopadaju. I ovdašnja publika ih voli, što su pokazali veoma posećeni nastupi proletos u Novom Sadu i prestonici (posle 12-13 godina), a nedugo potom i fešta na upravo završenom festivalu Exit. Pseće brnjice na “stidnim mestima”, ruže u zadnjici, narodne nošnje i “ovce” na sceni, atraktivni kostimi, poigravanje “gej” imidžom i seksualnošću, samo su deo njihovog nastupa. Prve snimke objavili su 1987. na kompilaciji “Rijeka-Pariz-Texas”, a debitantski album “Two dogs fucking”, sa sada već legendarnom pesmom “Izgubljeni” - 1989. Na ploči “El Desperado” (1991.) nalazi se i sjajna “Vjeran pas” Termita, u njihovoj obradi. Osim prisustva na jednoj kompilaciji, 1996. dolazi dupli koncertni “Živi k....” a tek potom nove studijske ploče, kao i rad na pozorišnoj muzici. “Nečuveno” (komad plastike, bez i jednog tona) pojavljuje se 1997. a njihov “umetnički” komad “Jedina”, izdanje u tiražu od jednog primerka - 2000. godine.

Peticija među životinjama

O tome kako se dalje odvijala Let 3 karijera članovi benda kažu: “Napravili smo taj jedan jedini primjerak i započeli sa javnim priredbama koje su značile ritualni uvod u nesreću koja će kasnije uslijediti u nekoliko velikih činova - događaja. Te priredbe pod nazivom “Sisatog me nose na Glavanovo” održane su u Zagrebu, Rijeci, Splitu i Ljubljani”, objašnjavaju članovi grupe. Tada je započeo pritisak. Najprije javnosti, naših obožavatelja. Svi su tražili kopije ‘Jedine’, presnimke, CD romove, kazete… Zatim se krenule peticije, posebno među životinjama, sa kojima inače imamo posebno dobar odnos. Shvatili smo svu težinu situacije i odlučili se da ipak odobrimo umnožavanje ‘Jedine’ ali u tri različita oblika. Postoje, dakle, tri albuma sa vrlo sličnim, ali ne i identičnim omotima, a na svakoj je različit muzički zapis. Eto tako je ‘Jedina’ ostala jedina i istovremeno trojedina.”

”Muškarčine” u ženskom donjem vešu

Čitate li između redova ili ih shvatate sasvim ozbiljno, tek treba da znate, da je skandal-majstorisanje ovog benda počelo “još na samom početku”, od spota za “Izgubljene” u kome su svi bili u ženskom donjem vešu. Let 3 osnovali su Damir Martinović Mrle (bas gitara, član nekadašnje grupe Termiti) i Zoran Prodanović Prlja (vokal, nekad u sastavu Umjetnici ulice), kojima su se pridružili Ivan Šarar (klavijature), Dražen Baljak (gitara), Matej Zec (gitara) i Branko Kovačić (bubnjevi). Sastav se nije menjao od 1998. A o svom muzičkom izrazu oni kažu: “Mi se stalno mijenjamo. Od nekadašnjeg muzičkog izraza ostala je galama i struja. Taj muzički izraz sve je više prepleten akcijama, događajima, priredbama izvan bine, u javnosti, u medijima”. No, u cjelini mi smo dobri, spontani mladići. Četvrtkom za lijepa vremena odlazimo zajedno, cijeli bend, na naše omiljeno mjesto, riječku plažu Glavanovo. Zagrljeni i razdragani šetačima pokazujemo spolovila. Veselo je i prisno, često padne i pjesma. Tako je nastala skladba “Sisatog me nose na Glavanovo”.

Pre svega ljubav i milosrđe

Stalnu inspiraciju i duhovnu podršku pruža nam i doista prisan odnos sa različitim životinjama - od srna do mrava, a posebno ovaca. Jako puno vremena provodimo na otoku Cresu, preko puta Rijeke, gdje sa prijateljima, janjcima Zvonom i Davorom naglas čitamo poeziju ili Stendalov roman “Crveno i crno”. Na nas je utjecao i grčki filozof Heraklit. Dragocjena nam je njegova misao: “Nevaljalci su suparnici ljudima od istine”. I da ne zaboravimo, misli našega staroga prijatelja i suradnika Binga iz Rijeke uvijek nas prate. Izdvajamo jednu: “Budite dobri”. Kolektivno samoubistvo streljanjem izvršili su 2000, a početak “zagrobnog” života Let 3 su obeležili specifičnom donacijom "Babin k....", koju poklanjaju državi u kojoj gostuju. U pitanju je spomenik riječkog vajara Željka Kranjčevića – Wintera, koji osim "spolovila ukrašava i ptičica koja simbolizuje mir i slobodu”. Sa natpisom "Donacija grupe Let 3 hrvatskom narodu i svim građanima Hrvatske", ovo delo već je darovano Rijeci, Zagrebu i Ljubljani, ali je svaki put vraćano u riječki muzej. Pomenuti Winterov spomenik letovci su hteli da poklone i građanstvu u Beogradu. “Spomenik smo donirali u Zagrebu, na trgu Bana Jelačića, svim Hrvatima i građanima Hrvatske, zatim u Rijeci i Splitu. U Ljubljani je poklonjen svim Slovencima i građanima Slovenije, a kako su baš taj dan u posjetu Sloveniji bili predsjednici Buš i Putin, sjetili smo se i bratskih naroda Amerike i Rusije. Već imamo izrađen poseban spomenik na kojem piše: “Let 3 poklanja ‘Babin k....’ svim građanima Srbije”. Nadamo se da ćemo uskoro uraditi i to, jer on za nas ima posebno značenje. Prvotno je nastao kao izrazito domoljuban čin, koji je iskazivao našu privrženost zavičaju. Međutim, njegovo temeljno umjetničko ishodište je univerzalno. To je duboko emocionalni, spiritualni iskaz. Kao i svi naši raniji istupi, on odražava temelj naše duhovnosti - ljubav i milosrđe. Zato vjerujemo da bi bio prihvaćen i u Beogradu. Svi se molimo istom Bogu i ta vjera sve nas krijepi, premda je nama, letovcima, u uobičajenom radnom naponu, u slobodnim aktivnostima, pa i na večernjim prelima, zaista teško dokučiti Boga, osim u psovci.

Fantazije o Severini

Sa stavom o svemu što ih okružuje Let 3 dodaju: “Politika za nas ne postoji kao posebno područje života, izdvojeno od svega ostaloga. Nama je ta sfera života stopljena sa drugima. Najbliži osjećaj politike za Let 3 je pjevačica Severina. Naše tipično političko sanjarenje izgleda ovako: mi ležimo kraj bazena, čitamo pjesmu Antuna Branka Šimića “Čovječe ne idi malen ispod zvijezda” a Severina čupka blitvu u našem vrtu, tri metra udaljena. Odjevena je u majicu ”Zadužena za Let 3” i super minicu, namiguje nam i ljupko se saginje, a ispod minjaka proviruje bijeli zečji repić. U osnovi našeg doživljaja svijeta je determinizam: “Čovjek je jedno konačno biće, sastavljeno od tijela i duše. Njegova je egzistencija određena vanjskim uzrocima.” Nadalje, mi smo panteisti - Bog je posvuda - u prirodi i duhu, pa onda naravno i u urbanizaciji, globalizaciji itd. Samo, mi nekako nismo intimni sa uobičajenom, religijom posredovanom slikom Boga. Vjerovatnije je da negdje postoji velika vatra iz koje sve nastaje, a vatru lože milijuni ruskih ložača koji 24 sata na dan bacaju ugljen lopatama u ogromnu peć. Ti ložači su visokokvalificirani mašinjisti, takve imaju i ruske podmornice tipa Kursk.”