![]() Mladi braèni par - Stefan Milenkoviæ i Ana Aznavurjan |
Venčanje kao u snu
“Nismo mogli da okupimo za venčanje rodbinu u Beogradu. Njena i moja familija su rasute po Evropi i svetu i teško bismo to izveli. Trebalo bi okupiti goste iz Njujorka, Jermenije, Italije, Beograda, Jugoslavije.... Ovako, bili smo sami na ostrvu koje inspiriše. Želeli smo da se malo opustimo, relaksiramo i predahnemo, jer imamo mnogo obaveza u Njujroku.” Ana Aznavurjan, Stefanova supruga, dodaje: “Sve je bilo kao u snu i stvarno izuzetno! Stefan stvarno nema nijednu manu, idealan je! Stvarno ga mnogo volim! Mislim da sve mlade devojke maštaju i sanjaju o ovakvom venčanju. Na Havajima nam je bilo prelepo. Nas dvoje sami, nigde nikoga u blizini. Baš prava uživancija: samo mi, violina, čelo, ljubav... Malo je srpskih reči koje je Ana naučila uz Stefana, ali veoma brzo napreduje. Najčešće govori kako joj je lepo u Beogradu, a zna imena i nekih domaćih specijaliteta ("sarmice", "ćevapi", "dobra ljuta pljeskavica"), i sasvim čisto, malkice zavodljivo i tečno izgovara "Volim te, Stefane"!
![]() |
Po dolasku iz Amerike bračni par se odmarao u Stefanovoj porodičnoj vikendici na Divčibarama, a boravili su i neko vreme u Beogradu. Na pitanje da li razmišljaju o proširenju porodice, Stefan kaže: “Stvarno bih voleo da imamo decu. Ona umeju da te vežu na poseban način, da zaokupe pažnju, pruže smisao života... Ali, još je rano. Voleo bih da imamo devojčicu.” Njegova supruga Ana dodaje: “Volim decu , ali želela bih da još malo sačekamo.” O svom odnosu prema ženama, ljubavi i braku, mladi violinista kaže: “Još od najmlađih dana u meni je usađena ljubav prema lepšem polu. To mi je prosto u genima, jer je i moj deda bio veliki kavaljer i džentlmen. Mušakarac mora s ljubavlju da se odnosi prema ženama. One su božanska bića. Svaka žena može da privlači i na svoj način pleni. Mislim da ne postoji ružna žena, osim ako se duhovno i fizički potpuno ne zapusti. U svojoj supruzi pronašao sam srodnu dušu. U svemu se slažemo. Imamo isto interesovanje prema muzici, isti pogled na život i svet oko nas, ista kulturna opredeljenja, hobije... Pre venčanja smo se zabavljali i zato mogu da kažem da se odlično poznajemo. Priznavao to neko ili ne, ali niko ne može da me ubedi da ljubav nije pokretač svega. Brak, prvenstveno, mora da se zasniva na tom plemenitom osećanju...”
![]() |
Govoreći o životu u najzanimljivijem gradu u Americi, Stefan kaže da se nije lako navikao na život među njujorškim višespratnicama: “Priznajem da mi je bilo potrebno neko vreme da se adaptiram i priviknem na nove uslove života i rada. Tamo se mnogo ulaže u individualnu kreativnost. Ta individualnost je prosto američki simbol, imperativ i način življenja. Tu sam naučio kako se apsolutno posvetiti sebi i poslu, bez zaostataka i dvoumljenja. Beograd je najlepši grad na svetu, ali i Njujork je fenomenalan. U Americi sam sreo i životnu saputnicu.” Posle desetak dana provedenih u svom rodnom gradu, Stefan Milenković po prvi put u životu odlazi u svet sa svojom suprugom Anom. Njihov umetnički život ne dopušta mnogo slobodnog vremena i uživanja. Na redu su koncerti, predavanja, nastava, usavršavanje... Njihov život je muzika i uvek muzika, a oni se drže stare narodne mudrosti - udvoje smo jači, ako jedan padne, drugi će ga podići. Jednom prilikom, slavni violinista Henrik Šering (koji je baš na dan Stefanovog rođenja držao koncert u Beogradu) rekao je: "Pred umetnikom čovek bi trebalo da bude ponizan. Ne bi trebalo da se on klanja publici, već publika njemu." Uvereni smo da mladi bračni par sigurno korača u tom pravcu!