Pjevam otkako znam za sebe. To nije ni cudo jer vecina stanovnika moje Dalmacije veoma lijepo pjeva. Rodjena sam u Splitu 1953., ali iako sam u tom gradu provela djetinjstvo i mladenacke dane, oduvjek se smatram Korculankom iz Blata. Naime, moji roditelji, mama Mare (domacica) i tata Ante (elektricar i brijac), u Split su se doselili iz Blata, mjestasca u kojem sam zajedno sa svojom bracom Borisom (danasnjim magistrom elektrotehnike) i Antom (glazbenikom) provodila skolske praznike...

Sama na svom putu

Da nije postala pevacica, danas bi, tvrdi, bila nastavnica glazbenog jer je uz sva odricanja uspela da diplomira na Pedagoskoj akademiji. Virusom muzike zarazila se jos kao curica, slusajuce klape koje su u pola glasa pevale na splitskim i blatskim trgovima, da bi s vremenom i sama pocela negovati svojstveni muzicki stil. Kao tinejd?erki uzor joj je bila D?enis D?oplin, a volela je da slusa i Robertu Flek, a kasnije i Selin Dion.

- U mojoj obiteji nitko se nije profesionalno bavio glazbom, iako su svi lijepo pjevali. Roditelji nisu imali nista protiv mog muziciranja, valjda su predosjetili da sam rodjena za glazbu, pa su me zato kao osmogodisnjakinju i upisali u muzicku skolu u kojoj sam uz pjevanje ucila i glasovir. To mi je kasnije veoma pomoglo jer smatram da je destogodisnje glazbeno obrazovanje potrebno svakom glazbenom profesionalcu. Naime, velika je razlika izmedju obicnog pjevanja i prave, dobre interpretacije, a to mnoge moje kolege ili ne znaju, ili zaboravljaju - tvrdi Meri koja je jos kao devojcica tra?ila neki svoj muzicki put, pa je nakon zavrsteka osnovne skole postala clanica grupe "Che". Prvi javni nastup imala je 1968. godine na splitskom takmicenju "Raspevano proljece", medjutim, svojim pravim muzickim pocetkom smatra ulazak u grupu "More".

Sa Slobodanom Kovacevicem, priseca se , "prepoznala" se na prvi pogled, a sreli su se na Pedagoskoj akademiji, gde su oboje studirali. Osim njih dvoje, prvu postavu sastava cinili su jos i Mare Marinkovic, Vjekoslav Benzon, Dalibor Jurasin i Oliver Dragojevic. Prvu singl-plocu clanovi grupe objavli su 1973., sa pesmama "More" i "Zla djevojka". Do danas, pesma "More" je pravi zabavnomuzicki-mediteranski evergrin.

- Oliver je s nama pjevao samo jedno ljeto, a onda je zapoceo solisticku karijeru. Ja sam, pak, u grupi ostala punih sest godina, uceci i radeci s vrsnim glazbenim profesionalcima. Ni sama ne znam ko sve nije svirao u "Moru" - govori ?ena koja svojim primerom demantuje tvrdnju da iza svake uspesne ?ene stoji muskarac.

-Iza mene nitko nikada nije stajao. Iskreno, s muskarcima sam u ?ivotu imala mnogo vise problema nego koristi. Svjesna sam da ovim nasim svijetom u dobroj mjeri jos vladaju muskarci, ali bez obzira na to, ja se u vlastitoj ko?i oduvjek sjajno osjecam i nikad je ne bih mijenjala. Uostalom, smatram da u kljucnim trenucima nije va?no jesi li ?ensko ili musko nego - kakav si covjek - prica Meri koja se upravo tako, vrlo "ljudski" na kraju sedamdesetih oprostila od grupe "More". Pocela je sa solistickom karijerom. Pesme poput "U prolazu", "Lastavica", "Cetiri stadjuna", "Gdje god da podjes", "Ja sam ?ena" i "Gorka rijeka" (duet sa Tomislavom Ivcicem), postale su njen zastitni znak, pretvorivsi se vremenom u zabavnomuzicki evergrin. Meri je u to doba, osamdesetih godina, bila jedna od prvih estradnih zvezda druge Jugoslavije, koja je uz menad?era Ivicu Sladica Bradu imala i svog cuvara. Bio je to Ratko Kovac zvani Pol, pokojni brat Mise Kovaca. Premda, istice, Pola nikada nije do?ivela samo kao telohranitelja. nego vise kao prijatelja koji joj je pomogao kad god je to bilo potrebno.

Rasplinuti snovi

- Stvaralacka euforija stala je pocetkom rata. Svi smo zapali u to neprirodno stanje grca i stresa,- prica Meri , koja u Gracanima ?ivi sa kcerkom Ivanom (25), studentom na Muzickoj akademiji. S ocem svoje kceri rastala se pre 24 godine, ali o razlozima ne ?eli da prica za medije. Tek skrto ka?e da joj nije bilo lako samoj odgajati dete, napominjuci da ne bi uspela bez pomoci svoje majke.

- Uvek sam bila rastrgana izmedju porodice i karijere. Sa svakog koncerta, u bilo koje doba noci, jurila sam kuci, kako bih mogla biti uz Ivanu. I premda mi nije bilo lako, ipak sve ove godine nisam ozbiljno razmisljala o ponovnom braku. Bilo je, naravno, ozbiljnih i manje ozbiljnih veza, pa i bracnih ponuda, ali ja nisam pristajala. Neke moje veze upravo zbog toga su se i raspale. Nije meni brak mrzak, ali mogla bih funkcionisati samo uz nekoga ko je spreman na odricanje za mene i moju karijeru, a to je, pak, smatram, neposteno tra?iti od potencijalnog supruga. Zamisljala sam da cu pevati do 45-te godine. a nakon toga smiriti se i udati. Medjutim, ?ivot je ispisao drugaciji scenario - prica Meri, koja se u Zagreb, zbog nekih svojih porivatnih problema, doselila sredinom devedesetih godina. U tom gradu sve je pocela ispocetka i svu ustedjevinu potrosila je na kupovinu automobila i novog stana kao i namestaja. Zbog toga se, ka?e, ponovo pocela intenzivnije baviti muzikom, kako bi zaradila za ?ivot, iako veli da se pevanjem nikada nije bavila samo radi novca. Priznaje i da u metropoli, poput svih Dalmatinaca, neprestano ?ali za morem:

- Iako ne postoji nista lepse od pogleda na more i samog osecaja da sam uz njega, ne nedostaje mi toliko more, koliko morski vazduh, koji godi mom glasu. Razvila sam, naime, teoriju da morska so i morska pena koriste glasnicama, daju im specificnost zvuka. Dok kontinentalna klima daje neke druge karakteristike. Mo?da i nemam pravo, ali mi stalno trebaju te mrvice soli s kojima sam odrasla